Više od bilijun razloga za dobre odnose

"Mi možemo surađivati kako bi unaprijedili naš zajednički interes za trajni gospodarski oporavak. Ova kriza je pokazala kako odluke koje donosimo u našim zemljama imaju odjeka na čitavo svjetsko gospodarstvo. I to se ne odnosi samo na New York ili Seattle, nego i na Šangaj i Šenzen. To je razlog zašto moramo ostati vjerni snažnoj bilateralnoj i međunarodnoj suradnji. I to je primjer kojeg moramo dati kako bi uložili više napora da se vrati rast gospodarstva i spriječi dublja recesija i da se očuvaju radna mjesta za naše stanovnike."

Ove riječi američkog predsjednika Obame su zapravo nešto novo u američkoj politici prema Kini. Ne samo da je regija Pacifika najvažnija gospodarska zona planete, nego to znači da i Washington priznaje Pekingu status partnera sa kojim se moraju rješavati problemi koje se tiču čitavog svijeta.

Knjiga od dva slova

Zapravo se već na sastanku zemalja G20 u Londonu priliko susreta američkog predsjednika Obame s kineskim predsjednikom Hu Jintaom govorilo kako je čitav susret spao na "G2" - dogovor Amerike i Kine. Teško je reći da iza toga stoji osobita ljubav. Još prošle zime je novi američki ministar financija Geithner izazvao bijes Pekinga kada je optužio Kinu za manipulacije sa svojom valutom kako bi njena roba ostala jeftina. To je kritika koja se stalno čula iz Washingtona za vrijeme Busha, baš kao i optužbe da Kina ne želi otvoriti svoje tržište u područjima gdje su Amerikanci uvjereni da mogu pokazati što mogu: tržište financijskih usluga i osiguranja, kao i kod telekomunikacija.

Beznadno isprepleteni interesi

Ali bez obzira na optužbe, i jednoj i drugoj zemlji ne preostaje više ništa drugo nego da se nada uspjehu one druge - jer će se inače i sama naći u veoma dubokim nevoljama. Washington na prvi pogled može biti nezadovoljan da je trgovinski deficit sa Kinom već postao ogroman i prošle godine je on iznosio 266 milijardi dolara. Ali sa druge strane, i ukupna razmjena je upravo golema: preko 400 milijardi dolara tako da bi značajniji pad razmjene uzrokovao pravu katastrofu u gospodarstvu Kine. Zato Peking dobar dio svojih deviznih rezervi ne samo da ima u američkoj valuti (oko 70% od 2 bilijuna dolara rezervi), nego i u američkim državnim obveznicama. Prema procjenama američkog ministarstva financija, Kina ima oko četvrtine od svih državnih obveznica koje se nalaze u inozemstvu pa je tako i daleko najveći vjerovnik Amerike. Naravno da je utoliko Kini stalo da i američkom gospodarstvu ide dobro - tim više što Washingtonu ne preostaje ništa drugo nego se još više zadužiti kako bi savladala posljedice financijske krize. A tu je opet Kina koja bi mogla - ili čak morala kupiti i te nove obveznice.

Mjesta i za neugodne teme

U ovako isprepletenim gospodarskim odnosima je i kineski dopredsjednik vlade Wang Qishan u Washingtonu mogao još jedino izraziti nadu kako je svjetsko gospodarstvo "na odlučnoj točki gdje se razvija iz krize u pravcu oporavka". Sa druge strane, ta spona preko Pacifika je toliko snažna da je američki predsjednik mogao progovoriti i o temama koje nisu ugodne za goste iz Kine: i o zajedničkom zadatku borbe za spas klime, ali i o ljudskim pravima u Kini, osobito kada je riječ o vjerskim pravima.

Autor: A. Šubić (dpa/Reuters)

Odg. ur.: sma