Uz sportskog psihologa do uspjeha

Dorothee Alfermann je profesorica sportske psihologije na Sportskoj visokoj školi u Leipzigu. Već 30 godina radi na tom području. Dugo se morala boriti protiv predrasuda koje su izjednačavale sportsku psihologiju i psihijatriju. A radi se o potpuno različitim stvarima: „U vrhunskom sportu se radi o mogućnosti poboljšanja psihičkih pretpostavki, kao primjerice opažanja, pozornosti, i prije svega sposobnosti da se s pritiskom izađe na kraj“, kaže Alfermann.

Pritisak je stalni pratilac sportaša. A njegovi razlozi su različiti: od visokih očekivanja gledatelja ili roditelja do natjecanja samoga. Kad čovjek ima osjećaj da možda neće ispuniti očekivanja, nastaje osjećaj pritiska, kaže Alfermann.

Rituali da, ali ne praznovjerje

Zadaća sportske psihologije je naučiti atletičare da se bolje koncentriraju na natjecanje i da sačuvaju mir i u kritičnim situacijama. U tu svrhu neki sportaši imaju određene rituale. Kod nekih to može ići tako daleko da postanu praznovjerni. „Ne smije se pretjerivati, misliti: sve će biti loše ako ne budem obukao crveni dres“, upozorava psihologinja Alfermann.

Na sportskim borilištima se često može vidjeti sportaše kako prije nastupa prave čudne pokrete: skijaše kako izvode kretnje kao da voze slalom, skakače u vis kako odbrojavaju korake zaleta i u mislima lete iznad letvice. Kod tenisača se takvi rituali vide prije serviranja. Neki sportaši si sami daju upute, otklanjajući tako misli koje bi mogle biti štetne i nastoje razmišljati pozitivno.

Mentalni trening donosi medalje

U njemačkom vrhunskom sportu su sportski psiholozi u međuvremenu vrlo raširena pojava, iako je u nekim disciplinama (primjerice nogometu) dugo trebalo da se u trenerskom timu prihvati i psihologa.

Mentalni treneri su i na Zimskim olimpijskim igrama u Vancouveru uz njemačke sportaše. Od toga je profitirala i olimpijska pobjednica u biatlonu Magdalena Neuner, koju je tek trebalo uvjeriti u korisnost psihologa. „Važno je shvatiti da nije dovoljno trenirati tijelo, nego da čovjek mora činiti više. Ja sam to, hvala Bogu, na vrijeme shvatila, da je važno nešto činiti i na mentalnom području. Na tomu sam jako, jako puno radila i to mi je izuzetno puno koristilo“, kaže zlatna bijatlonka Magdalena Neuner.

Autor: Andreas Ziemons / Anto Janković

Odg. urednik: A. Šubić