Umjetnost kao melem za napaćenu dušu

Sve je počelo na jednom kongresu evangeličke organizacije Pomoć beskućnicima u Berlinu. Umjetnica Miriam Kilali predstavila je projekt koji je provela u Moskvi pod motom "Bogatstvo za siromašne - uljepšavanje doma za beskućnike". Ta je ideja kod organizatora berlinskog kongresa naišla na oduševljenje, tako da je umjetnica angažirana za preuređenje doma "Schöneweide" u Berlinu.

Kuća "Schöneweide" nalazi se u jednoj prometnoj ulici preko puta željezničkog kolodvora. Ona izvana jedino upada u oči zbog svoje intenzivne žute boje. Ali, onaj tko zaviri unutra, najprije će pomisliti da se radi o hotelu. Sa stropa vise kristalni lusteri, na podu su talijanske terakota pločice, strop je poduprt stupovima, a na gornjem rubu zidova tapete završavaju bordurom zlatne boje. Odmah iza ulaznih vrata stoje dva kožna naslonjača. Jedino što ne liči na otmjeni hotel su - gosti. Jer, na većini njih su vidljivi tragovi teškog života i alkoholizma. Kuća "Schöneweide" je dom za beskućnike ovisnike.

Umjetnost pomaže beskućnicima

Berlinska umjetnica Miriam Kilali radila je kao studentica u savjetovalištu za beskućnike i to je utjecalo na nju: "Osjećala sam da je cinično to što ljudi moraju živjeti na ulici i pomislila da se nešto mora učiniti i to pomoću umjetnosti. Tako je nastala ideja koju sam provela u Moskvi." Te ideje s kristalnim lusterima, gipsanim bordurama na zidovima i žarko crvenim kožnim naslonjačima podsjećaju na luksuzne časopise o stanovanju. Jedino začuđuju slike u zlatnim okvirima koje vise na zidovima. One, naime, ne pokazuju nikakva umjetnička djela nego samo obojene površine. To je dio umjetničkog koncepta Miriam Kilali. Ona kaže da je sve to igra boja i objašnjava: "Crveno je pojam snage i energije, žuto oživljavanja, zeleno simbolizira prirodu i oporavak, a plavo opuštenost. U skladu s tim sam koristila i boje."

Stanari su zadovoljni

Svi stanari nemaju baš razumijevanja za temeljnu ideju tog koncepta, unatoč tome što su bili uključeni u oblikovanje i radili na njemu. Jedan od njih ipak kaže: "Jako sam zadovoljan što smo dobili nešto lijepo. Mislim, to je stvar ukusa, neki sve to smatraju pretjeranim, drugi ne, ali ja mislim da je o.k., meni se sviđa tako kako jest." Boje, stupove i kristalne lustere stanari moraju prihvatiti takve kakvi jesu. Oni smiju samostalno izabrati bijeli namještaj za svoje sobe i fotografije za zidove, uglavnom snimke iz Sjedinjenih Američkih Država koje je umjetnica sama izradila. Wolfgang Binder, koji još od 2001. godine živi u kući "Schöneweide", zadovoljan je rezultatom tih napora: "Najprije sam bio malo nervozan, ali sada se sve promijenilo jer je postalo svjetlije. Sliku sam si sam izabrao jer mi se svidjela, s tim kamionom i ostalim."

Miriam Kilali je važno da stanari na taj način izgrade vezu sa svojim privremenim domom. Ona ne smatra da su kristalni lusteri u domu za beskućnike pretjerani, već smatra da upravo oni koje život nije mazio trebaju lijepo okruženje. To je svojevrsni melem za njihovu dušu, kaže ona i dodaje: "Htjela bih da se, kada se ovdje uđe, ne pomisli da je to dom za alkoholičare nego da se ostane zadivljen. Ovdje se sve sjaji kako bi stanari dobili osjećaj da su povratili svoje dostojanstvo."