U znaku priprema za izbore

„U Njemačkoj će ljudi idućih mjeseci, po svemu sudeći, morati birati između dviju suprotnih pozicija – između one koja želi reducirati državu i socijalnu dimenziju u našem društvu ostaviti po strani i one koja želi sačuvati aktivnu državu, koja je djelotvorna i koja bi time, kroz odmjerene reforme, htjela održati ravnotežu između samoodgovornosti pojedinaca i zahtjeva za socijalnim davanjima države. Za ovu drugu poziciju smo ja i njemačka socijaldemokracija, vjerujući da su pravednost u šansama i očuvanje socijalnih prava glavne zadaće politike, a time i države, jer znamo da bez jake države samoodgovornost nije ništa drugo nego privatizacija ne samo svih javnih ustanova, nego i cijelog životnog rizika.“

Tako je kancelar Schröder sažeo ono što će biti težište izbornoga programa SPD-a, doduše, govoreći sasvim drugim povodom, na predstavljaju knjige svojevremeno vrlo popularnog političara SPD-a Epplera, koji danas spada u krug političkih savjetnika stranačkog vrha. Promidžba Epplerove knjige, koja je po Schröderovom mišljenju pledoaje protiv neoliberalne ekonomije, za kancelara je bila prilika i za isticanje same suštine onoga po čemu će se socijaldemokratska predizborna kampanja razlikovati od konzervativne – u sukobu dviju ekonomskih teorija. Pri tome su ostale bez spomena mnoge mjere koje su „crveno-zeleni“ pokušali ostvariti u svom drugom mandatu iz paketa reformi tržišta rada i socijalnog sustava, tzv. „Hartz 4“, koje se bez daljnjega mogu svrstati upravo u neoliberalizam. No, kako je pad simpatija za vladu, pa i put prema prijevremenim izborima, velikim dijelom rezultat nezadovoljstva birača baš tim dijelom Schröderove politike, „crveno-zeleni“ očito mijenjaju kurs.

Zeleni za povećanje poreza, konzervativni za štednju

Stranka zelenih se tako u svom izbornom programu odlučila za populistički atraktivan, iako u stručnim krugovima kontroverzan prijedlog za povećanje poreza na velika nasljedstva i ponovno uvođenje onoga na velika bogatstva, iako šefica stranke Roth opravdava i ranije vladine mjere: „Bilo je ispravno spojiti socijalnu pomoć i naknadu za nezaposlenost, ali shvatili smo da moramo bolje paziti da te promjene prihvate i ljudi te da se pri tome u cjelini postupa pravednije.“

Svoj izborni program u međuvremenu je izradila i konzervativna oporba, a predstavila ga je šefica stranke, kandidatkinja za kancelarsko mjesto i time izravna izazivačica Gerharda Schrödera, Angela Merkel: „Zato je važno da taj vladin program predstavimo kao nacrt politike iz jedne ruke i kao jasnu alternativu za poboljšanje politike crveno-zelene koalicije.“

No, štednju, a time i nepopularne mjere, konzervativni, ako preuzmu vlast, neće moći izbjeći, kako pokazuje već i koalicijski dogovor iz Sjevernoga Porajnja i Vestfalije, gdje su „crno-žuti“ smjenili „crvene“, ali su vlast počeli zamrzavanjem proračunskih troškova – pojedinst koju će svakako u svojim predizbornim varijacama koristiti sadašnja vlada koja, inače, po riječima kancelara Schrödera, unatoč svim lošim demoskopskim pokazateljima još uvijek ima nade u preokret raspoloženja birača. Sami prijevremeni izbori su, doduše, tema o kojoj se govori, ali stvarne pravne pretpostavke za njih još nisu stvorene. U tome odlučujuće korake mora učiniti predsjednik države koji je ovog tjedna razgovarao sa svim politički meritornima u Berlinu.

Što će odlučiti predsjednik Köhler?

Pojačana potreba za koordinacijom – to se u predsjedničkom uredu navodi kao motiv za niz odvojenih sastanaka predsjednika Köhlera s čelnicima svih parlamentarnih stranaka u Berlinu. Iako je o sadržaju razgovora dogovorena stroga šutnja, nema sumnje da se radi o pripremi novih izbora, pri čemu predsjednik po Ustavu ima veliku ulogu i još veće ovlasti. Formalno bi, ukoliko 1. srpnja kancelar Schröder zaista zatraži glasovanje o povjerenju svojoj vladi, a parlament mu ga uskrati, predsjednik Köhler imao tri tjedna vremena za raspisivanje novih izbora koji zatim moraju biti održani u roku od najviše dva mjeseca.

No, formalno predsjednik može i uskratiti raspisivanje novih izbora, ukoliko o cijeloj stvari ima ustavno-pravne dvojbe. Kakav je zaista Köhlerov stav, zapravo se ne zna. Promatrači zaključke o stanovitoj neodlučnosti izvode samo iz činjenice da su sastanci sa šefovima stranaka, navodno zbog problema s usklađivanjem termina, bili odgođeni za jedan dan. U svakom je slučaju upravo oporba ona koja želi što brže razjašnjavanje stvari, jer formalno preduvjeti za nove izbore zapravo, podsjeća konzervativni zastupnik von Klaeden, ne postoje: „Za moguće nove izbore, koje svi želimo, u pravnom pogledu ne postoji još ni jedna jedina pretpostavka, a do tada parlament mora nastaviti svoj posao.“

No, to zapravo radi malodušno, jer u stvarnosti su sve stranke i svi zastupnici već naveliko zauzeti novim izbornim programima i kandidiranjem na listama. Nezavisni političari u tome, pak, vide opasnost od daljnjeg širenja nezainteresiranosti za politiku koja birače sve češće navodi da na izbore uopće ne izlaze. A u konkretnom slučaju mogl bi doći i do određene političke stagnacije. Aktualnoj vladi će biti sve teže učinkovito raditi, jer svi ionako očekuju nove izbore. Köhler bi, dakle, trebao reagirati brzo, čime položaj saveznog predsjednika – inače reprezentativna politička funkcija – odjednom dobija sasvim novu dimenziju.

Stranci – tema predizborne kampanje

Kao što u svjetlu predstojećih prijevremenih izbora posebnu dimenziju dobija i sve ostalo – čak i politika prema strancima. „Trebamo svakoga!“ – Tim je riječima vladina povjerenica za migracije,Marieluise Beck reagirala na najavu da konzervativna oporba politiku prema strancima namjerava učiniti jednom od tema predizborne kampanje. Po bavarskom se ministru unutarnjih poslova Becksteinu, CSU, radi ne samo o pitanju koje pokreće „duše ljudi“, nego i području na kojem konzervativni, ako preuzmu vlast, moraju uvesti nova ograničenja useljavanja jer „još nismo svladali imigracije iz zadnjih deset-petnaest godina. Ljude koji su legalno već ovdje moramo najprije bolje integrirati.“

Govoriti o ugroženosti zbog tobože prevelikog broja stranaca je apsurdno, smatra vladina povjerenica citirajući najnovije brojke o drastično smanjenom broju odobrenih zahtjeva za azil i općem pogoršanju klime prema strancima, čemu stavljanje te teme na populistički raster tipičan za svaku izbornu kampanju može samo još više doprinijeti. No, u jednom se Marieluise Beck slaže s oporbom: „Bez obrazovanja i školskih kvalifikacija sudjelovanje u ovom društvu nije moguće. Integracija je više nego samo poznavanje jezika. Dugo godina smo integracijsku politiku promatrali kao nešto što je obveza manjine, ali ona je i zadatak većine.“

Kako su odredbe iz prije šest mjeseci usvojenoga novog zakona o strancima dosad zapravo donijele manje pozitivnih učinaka nego što se očekivalo, vlada uvodi dodatne integracijske strategije koje je na konferenciji za novinare u Berlinu objasnio Gerd Andres iz saveznog Ministrastva rada: „Radi se o razvijanju taktika zajedno s migrantima, a ne za njih, odozgo, ili čak mimo njih, u nizu različitih područja – od školovanja do mjera za integraciju na tržištu rada ili poticanja onih koji se nekim poslom žele baviti samostalno, a u cjelini važi geslo da se integrirati može samo kroz kvalificiranje.“

Bojazan od zlouporabe u desničarske svrhe

Na takav korak „crveno-zelene“ navodi podatak koji bi se u mogućoj predizbornoj kampanji mogao zloupotrijebiti i kao omiljena desničarska teza o ugroženosti od strane imigranata, kao dokaz da stranci prosječno više nego Nijemci opterećuju socijalne fodnove, jer je među njima i stopa nezaposlenosti, kako je iznio predstavnik Savezne agencije za rad Heinrich Alt, veća: „Trenutno imamo gotovo sedamsto tisuća stranih sugrađana koji su prijavljeni kao nezaposleni, od čega je trećina bez stručnih kvalifikacija.“

No, upravo o tome se i radi. Stranci na tržištu rada stoje najlošije, jer su najmanje kvalificirani. Izvesti iz toga zaključak da migracije treba ograničiti je, međutim, populizam, smatra Marieluise Beck. Točnije je nešto drugo: „Svaki četvrti novorođeni ima barem jednog roditelja koji je stranac, pri čemu su u gradovima te brojke dvostruko veće nego na selu, što znači da da imamo posla s društvenom normalnošću po kojoj je oko polovine mladih ljudi s kulturološkim iskustvom iz drugih država i drugih religija.“ Suočiti se s tom realnošću je složen zadatak koji nadilazi kratkoročne predizborne interese – ili bi barem tako trebalo biti – za sve političke struje.