U posjetu "Scarfaceu"

Roberto Durán je legenda. "Pod svojim šakama" je imao brojne velikane svoga ceha. Prebio je Sugara Raya Leonarada, 15 rundi tukao po Marvinu Hagleru i oborio na pod Irena Barkleya. Njegova tvrda brada i izdržljivost bile su slavne, dok su njegove boksačke kvalitete često bile podcjenjivane. Durán je bio svjetski prvak u četiri kategorije - od lake do srednje teške.

Od 120 borbi u svojoj profesionalnoj karijeri pobijedio je 104 nokautiravši pritom 70 puta svoje protivnike. Njegov prvi meč protiv američkog olimpijskog prvaka i miljenika medija Sugara Raya Leonarda 1980. godine slovi među znalcima povijesti boksa kao jedna od najboljih borbi u 20. stoljeću. U to vrijeme su slavne adrese poput Caesars Palacea u Las Vegasu i Madison Square Gardena u New Yorku bile takorekuć Duránova dnevna soba. Taj panamski boksač je u ringu bio aktivan do 2001. godine - tada je imao već pedeset godina. Boks je bio njegov život. I do danas je jedini boksač koji se može pohvaliti da se borio u pet različitih desetljeća. Od 2007. njegov portret visi u boksačkom Hall of Fameu.

Mali uličar koji je uspio pobjeći iz sluma

Posjetili smo ga u njegovom restoranu u Panama Citiyju. Crna kosa zalizana gelom, na glavi šilterica s kockastim dezenom, oko vrata kožna ogrlica. Živo i temperamentno gestikulirajući priča na svom materinjem jeziku, španjolskom. Durán je upravo navršio 61 godinu, ali još uvijek se predstavlja kao "divlji mladac".

Njegov lokal je već oko podneva pun. Tko očekuje fini restoran u centru grada u kojem si je nekadašnja zvijezda postavila spomenik, bit će iznenađen. Klijentela je u Duránovom lokalu šarolika: nekoliko poslovnih ljudi iz susjedstva, osoblje iz okolnih ureda, mladi ljudi. Na šanku su poredane pivske čaše. Taverna je prilično tamna i glasna - jedan od razloga za to je i činjenica da na zidovima vise ekrani s arhivskim snimkama Duránovih borbi u originalnom tonu.

A vlasnik - u nekima snimkama još balavac, u nekim već u poodmakloj dobi, bespoštedno udara svoje protivnike i ovi padaju kao muhe. Gotovo da nema ni centimetra zida koji ne pokrivaju neke Duránove relikvije, pokali. medalje, boksačke hlače s panamskom zastavom. Slike pričaju priču o jednom malom uličaru koji je uspio pobjeći iz sluma i sa 16 godina postao profesionalni boksač.

Uzor Al Pacinu

Njegovi portreti su sveprisutni, uvijek s istom kompozicijom: lijevo Roberto, pokraj njega neka zvijezda koja se smješka ili s njime rukuje - Frank Sinatra Sylvester Stallone, Nelson Mandela. Na zidu nema samo četiri šampionska pojasa. "Oni leže u sefu moga menadžera u Miamiju", kaže Durán. Jednom ih je netko pokušao ukrasti i prodati. Lopova su ulovili, ali Durán nerado priča o toj prilično misterioznoj epizodi u koju je navodno bio upleten i jedan rođak boksača.

Inače je drugarski tip, čovjek iz naroda. Al Pacino ga je 1984. koristio kao uzor za svoju ulogu u filmu Briana de Palme "Scarface".

I danas Durán rado pozira sa stisnutim šakama - pogotovo za mlade, zgodne djevojke. Lokal vodi zajedno s jednim kompanjonom koji je nadležan za financije. "A ja da dolaze gosti", kaže. I to funkcionira izvrsno. Taverna je obiteljski biznis: Duránov sin kuha, supruga mu sastavlja jelovnik - kao kod kuće.

Divljenje za braću Klitschko

Bivši boksač s "rukama od kamena" rado i zapjeva sa svojim bandom - salsu i son cubano. Čak je snimio i jedan CD - 1984., s jednim nepoznatim latino-bandom. A u lokalu su redovno na programu karaoke. Durán bez gorčine priča o milijunima koje je zaradio, a potom izgubio, "Imao sam sve, bio sam bogat, a onda sam bankrotirao. Više me ništa ne može pogoditi", kaže. Divi se braći Klitschko zbog njihove ustrajnosti i načina borbe. Vidio ih je uživo u Europi. "Nema im ravnoga u teškoj kategoriji", tvrdi.

Durán priča brzo, guta riječi i pomalo frflja. To je tako jer dolazi iz vrlo siromašne i neobrazovane obitelji, ali i zato što u svim tim godinama u kojima je boksao nije samo zadavao puno udaraca, nego ih je puno i primio. Najljepši trenutak u njegovoj karijeri je, priča, bio kada je od jedne premije svojoj majci, koja je oduvijek željela da joj sin postane boksač, kupio prvu kuću. Od sreće su mu tada potekle suze.