1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

U kakvoj su vezi glasovi, zvukovi i nogomet?

Cajo Kutzbach27. lipnja 2006

Svi ljudi, tako nam se čini, ovih tjedana gledaju prijenose utakmica Svjetskog nogometnog prvenstva. Ali malo ih zna da ti prijenost imaju veze s elektroakustikom i mikrofonima.

https://p.dw.com/p/9Zom
Edith Piaf, "svjetsko glasovno čudo"
Edith Piaf, "svjetsko glasovno čudo"Foto: dpa

Bez njih ne bi bilo ni telefoniranja, ni radija, ni televizije, pa čak ni glazbe koju se pušta po supermarketima ili tonova koje čujemo kada netko bira naš broj mobitela. Što su god ti tonovi glasniji, i ljudi pokušavaju glasnije i glasnije govoriti kako bi ih se uopće razumijelo. Zato se nemojte čuditi kada u ovim nogometnim tjednima vidite puno ljudi koji viču.

"S ulice direktno u studio"

Svjetski poznata francuska pjevačica šansona Edith Piaf i dan-danas je poznata u cijelom svijetu po svom dobrom glasu. Ona je bila mala, sitna osoba, a imala je takav volumen glasa da je i bez mikrofona mogla glasom ispuniti i najveće koncertne dvorane. Karijeru je započela pjevajući na ulici, a to je, kako tvrdi profesor Bernhard Richter iz Centra za glazbenu medicinu u Freiburgu, najbolja škola za glas: «Takve škole danas zapravo više ni ne postoje, a mladi ljudi ne pjevaju na ulici, već odmah odlaze u studio.»

«Mi više ne znamo pjevati»

Mi smo danas u našem svijetu okruženi svakavim zvucima...a pravila igre za glazbenike i ulične pjevače ponekad su jako stroga. U Stuttgartu oni ne smiju koristiti nikakva električna pojačala, i svakih 15 minuta moraju mijenjati lokaciju. Da bi se uopće moglo boriti protiv buke iz našeg okružja potrebno je trenirati glasove, tvrdi Bernhard Richter, koji je ujedno i sam školovan pjevač: «To je jedan veliki problem našeg visokotehnološkog društva. Elektronska pojačala su razvijena krajem 20-ih godina prošlog stoljeća, a tada na raspolaganju nije bilo ni sasvim običnog mikrofona, kakvog se danas koristi recimo u crkvama. To znači da su ljudi ranije imali naviku češće pjevati i glasnije se artikulirati, glasnije pričati. Tu smo sposobnost u međuvremenu djelomično izgubili.»

«Tiši» i «glasniji» glasovi

Dobri, snažni i jaki glasovi danas se njeguju manje-više samo u profesionalnim vodama, u zborovima ili a-capella skupinama; njima ne pomažu nikakvi elektronski trikovi i ne čudi da je a-capella glazba sve popularnija. S druge strane pojava elektroakustičnih uređaja, mikrofona i pojačala, omogućila je ekspanziju i tiših glasova.

Loius Armstrong bez mikrofona?

Pjevač poput Louisa Armstronga ne bi mogao egzistirati bez mikrofona, koji se pojavio 1949. godine. Takvi umjetnici u nekim ranijim vremenima ne bi mogli pjevati bez pojačala. Razvoj mikrofona i pojačala pjevačima je otvorio nove mogućnosti, ali je doveo i do toga da se počelo zapostavljati školovanje glasova. U Njemačkoj se stariji ljudi još sjećaju kako su ranije radnici na gradilištima pjevali i zviždali. Danas se tamo čuju radio-uređaji. U Njemačkoj naprimjer danas je gotovo nemoguće čuti ljude koji iz dobrog raspoloženja ili nekog drugog razloga sami pjevaju. Istovremeno u pozadini se cijelo vrijeme čuju radio, televizija, CD i MP3 playeri. Takav tonski tepih je doveo do toga da su i naši gradovi postali glasniji, smatra profesor Bernhard Richter: «Danas vlada takva situacija da učitelji, kada uđu u učionicu u njoj vlada takva buka, za koju su dijelom krivi učenici, a dijelom nastaje zbog ne baš sretnih građevinskih rješenja. Zato se oni najprije moraju dobro potruditi da nadglasaju tu buku kako bi mogli početi s nastavom.»