U Hrvatskoj našao raj na zemlji
28. kolovoza 2018
Svakodnevna rutina odlaska kupovanja kruha za mještane Kaštel Gomilice postala je pravi doživljaj. Iz male kvartovske pekare odnedavno se šire mirisi najfinijih francuskih peciva i slastica. Kruh s orasima i gorgonzolom, maslinama, sušenim rajčicama, vinom ili pršutom, brioši, quiche lorraine, tartovi i razni drugi primamljivi keksi i kolači u pekari "Zrno ljubavi" zamijenili su tipičnu ponudu bureka, slanaca, krafni ili običnog bijelog kruha. Svoje znanje i strast prema pekarskom zanatu pedesetogodišnji Francuz Bruno Alloro odlučio je podijeliti sa svima u ovom dalmatinskom mjestu pred vratima Splita koji su spremni probati nešto novo.
Preko oglasa do Splita
Bruno je četvrta generacija pekara u svojoj obitelji. "Imao sam svoju pekaru u francuskoj pokrajini Bretanji, potom sam odlučio preseliti u Kanadu, Quebec, no zbog problema s vizom nisam mogao ostati. Tada sam na internetu naišao na oglas jedne splitske firme koja je tražila francuskog pekara. I to je bilo to", priča Bruno u razgovoru za DW kako je došao u Hrvatsku. "Kad sam prvi put sletio u Split, odmah sam se osjećao kao kod kuće", kaže Bruno objašnjavajući kako mu ovdje sve odgovara, klima, ljudi, mentalitet. Tu je već četiri godine. Koliko se udomaćio govori i činjenica da je ovoga ljeta bio na Rivi na ispraćaju svog omiljenog pjevača Olivera Dragojevića, uz čije je pjesme naučio pokoju riječ hrvatskog, a ni "klapska pisma" nije mu strana.
Ljubav i posao
I Kaštelani su ga odmah prihvatili kao svoga, jer njegova mala, skrivena pekara ima već svoje stalne mušterije koje po kruh dolaze i iz malo udaljenijih mjesta. "Tajna je u jednostavnoj recepturi, nema nikakvih aditiva. Sve radimo od samo tri vrste brašna koje dolazi iz mlina u Žrnovnici," u razgovor se uključuje i njegova poslovna, ali i životna partnerica Vanja koja svakodnevno s osmijehom dočekuje kupce. Ona se iz ljubavi prema Brunu doselila iz Zagreba, što joj, kako govori, nije teško palo, i sada zajedno uživaju radeći ono što vole. "Naša priča je interesantna i nevjerojatna. Mi smo se u biti upoznali preko društvenih mreža, i odmah smo kliknuli. Kao što vidite, godinu dana poslije sve super funkcionira," kroz smijeh nam priča Vanja.
"Nije u šoldima sve"...
Iako je u Hrvatskoj radio u nekoliko firmi, Bruno je želio ponovno imati svoju pekaru u kojoj će raditi onako kao je oduvijek sanjao. "Ljudima pružiti mirise i okuse djetinjstva, onakve kakve ja pamtim, to je ono što sam uvijek želio, a u Francuskoj i Kanadi nisam imao vremena za to", objašnjava nam Bruno kako drugačiji tempo života u velikim sredinama nije ono što ga interesira. Upravo zato su on i Vanja svoju pekaru smjestili u Kaštelima.
Iako rade gotovo po cijeli dan, nije im, kaže, teško, jer su im zadovoljni kupci koji se ponovno vraćaju najveća nagrada. A to se ne može nego predanim radom i proizvodnjom u malim količinama. "Da ne mislite da je sve bilo idealno: namučili smo se oko papirologije nostrifikacija njegovih diploma i sličnog što nas je koštalo pet mjeseci živaca, no kao što vidite radimo i to je najbitnije," dodaje uvijek optimistična Vanja. Iako se mnogima čini kako pekare niču na svakom koraku te kako proizvodi pekare "Zrno ljubavi" nisu komercijalni, Bruno i Vanja se ne boje konkurencije. Naprotiv. Bruno bi bio sretan kada bi svoj zanat i svoje znanje mogao prenijeti na nekoga. No, za tako naporan, praktički danonoćni posao teško je pridobiti mlade ljude. To ga, međutim, ne obeshrabruje. On je u Kaštelima pronašao svoju oazu mira koja se ne može platiti nikakvim novcem. "Ja se tu osjećam kao u Francuskoj prije četrdeset godina. Taj duh, mentalitet, vrijednosti koje su se svugdje po svijetu izgubile, to još tu osjećam i zato sam tu ostao", zaključuje Bruno.