U Bruxellesu je već počela borba za fotelje

Uvjereni zagovornik Europe, premijer Luksemburga Jean-Claude Juncker postavlja uvjete: Prvi predsjednik Europske unije mora predstaviti europsko-politički životopis, koji nikoga „neće iznenaditi, zašto je upravo ta osoba postala prvi glas u Europi". Prema Junckerovom mišljenju, predsjednik EU-a "mora imati velike uši kako bi čuo sve signale iz glavnih gradova članica" i njegov bi posao bio "upakirati" te želje i željice u kompromis.

Teško je u ovoj izjavi ne prepoznati i odbijenicu ideje da bivši britanski premijer Tonyja Blaira preuzme tu funkciju, iako je on za sada najizgledniji kandidat. Juncker je doduše naglasio da će osobno tek nakon rasprave među 27 šefova država i vlada članica Unije, reći svoje mišljenje o Blairu i drugim kandidatima. No ipak je jasno, da karizmatični britanski političar ne odgovara profilu demokršćanskog luksemburžanina. Blair se smatra predstavnikom Europske unije koju bi izravno vodile velike članice poput Velike Britanije, Francuske i Njemačke, dok bi se manje pažnje obraćalo interesima "malih" zemalja članica.

Borba između "velikih" i "malih"

Stalni predsjednik Vijeća Europske unije prema Lisabonskom sporazumu bi zastupao Uniju. Birala bi ga kvalificirana većina šefova država i vlada EU-a. Daljnja novost je da ce visoki predstavnik za vanjsku politiku posjedovati vlastitu diplomatsku službu. Iako je još neizvjestan ishod žalbe u Češkoj i potpis tamošnjeg predsjednika, plan švedskog Predsjedništva je bio da kandidate za dvije nove funkcije u Uniji izabere na sastanku na vrhu EU-a krajem listopada.

Blair uživa potporu svojeg nasljednika Gordona Browna i francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja. Njegovi zagovornici argumentiraju da je Blair prikladan za funkciju jer dolazi iz zemlje koja ima moćan diplomatski i vojni aparat te da bi time bio bolji zastupnik interesa EU-a nego bilo koji drugi kandidat. Njemačka kancelarka Merkel se navodno još ne može odlučiti, da li da i Berlin podrži kandidaturu bivšeg britanskog premijera.

Sloga Londona i Pariza - Berlin se nećka

Mnoge male članice su sumnjičave prema kandidaturi Blaira. Strahuju da bi ovaj britanski političar uz pomoć Francuza mogao oslabiti autoritet Europske komisije koju smatraju zastupnicom interesa malih članica. Juncker je naglasio kako je kod kreiranja propalog Ustavnog sporazuma dobio "neslužbeni pristanak kako prvi predsjednike Europske unije neće biti iz neke velike države-članice“.

Od ostalih kandidata spominje se nizozemski premijer Jan Peter Balkenende, bivši finski premijer Paavo Lipponen i belgijski predsjednik Vlade Herman Van Rompuy. I sam Juncker je prije prvog negativnog rezultata na irskom referendumu 2008.godine signalizirao da je zainteresiran za spomenutu funkciju. U ovom trenutku političar s najdužim stažom premijera jedne članice Unije se ne želi izražavati o vlastitim namjerama i planovima. Moguće Junckerove ambicije bi mogle biti ugrožene i zbog toga što je francuski predsjednik Sarkozy Junckera svojedobno optužio da je pokazao nedostatni angažman prilikom izbijanja gospodarske krize u svojstvo šefa eurozone.

Juncker je izrazio svoj optimizam da ce Lisabonski sporazum na kraju ipak stupiti na snagu. "Irsko 'da' stvara dinamiku kojoj se nitko ne može oduprijeti", kazao je Juncker. Međutim, on se protivi vršenju pritiska na ustavni sud Češke, ali smatra da bi češki predsjednik Vaclav Klaus odmah nakon odluke suda trebao potpisati Lisabonski sporazum.

Autor: Alen Legović, Bruxelles

Odg. ur.: A. Šubić