Turski tok: plinovod kao simbol | Gospodarstvo | DW | 08.01.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Gospodarstvo

Turski tok: plinovod kao simbol

Svečanim činom šefovi turske i ruske države Recep Tayyip Erdogan i Vladimir Putin otvaraju plinovod Turski tok. To je veliki korak ka međusobnom zbližavanju dviju država. No iza kulisa nije sve tako harmonično.

Tursko gospodarstvo i stanovništvo su u velikom porastu – pa tako i potražnja za resursima kao što je zemni plin. Turska svoj plin dobiva prije svega iz Rusije – plinovodom „Plavi tok" koji vodi kroz Crno more.

Taj plinovod je posljednjih godina znatno proširen. Pretvorio se u „Turski tok". Dvije nove cijevi bi zemlju gladnu energije trebale opskrbljivati s 15,75 milijardi kubičnih metara plina, a kapacitet bi trebalo povećati na 31 milijardu kubičnih metara.

Danas (8. 1. 2020.) turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i šef Kremlja Vladimir Putin na svečanosti u Istanbulu otvaraju novi plinovod. Veliki dio plina je predviđen za tursko tržište, a jedan rukavac koji se još gradi trebao bi u budućnosti plinom opskrbljivati i zemlje EU-a.

Turskoj je važno da iskoristi svoj položaj između Istoka i Zapada i da služi kao esencijalno energetsko čvorište. „Otvaranjem Turskog toka, turski plinovodi će sa svojim pritokama sa sjevera i istoka znatno dobiti na važnosti", rekao je  turski ministar energije Fatih Donmez. Jedan službenik turskog ministarstva energije je za DW potvrdio da je važna tema sastanka i suradnja s europskim zemljama.

Osovina Moskva-Ankara poprima formu

Partnerstvo Moskve i Ankare postaje sve tješnje. Zapad sumnjičavo gleda kako Rusija kao protivnik i Turska kao partner u NATO-u zbijaju redove. Dvije regionalne sile sa sve više samopouzdanja vuku konce u svojim regijama. Zato ne čudi što je na sastanku u Istanbulu u igri puno više nego samo trgovina zemnim plinom. Prema izjavama službenika turskog ministarstva vanjskih poslova i energije, na dnevnom redu sastanka su i brojne druge teme.

Plinovod Turski tok

Plinovod Turski tok

Jedan turski diplomat, koji je želio ostati anoniman, kaže da će tema biti i situacija u Libiji. Turska vlada je odlučila poslati vojnike u Libiju kako bi se umiješala u tamošnji građanski rat. Turska je stala na stranu međunarodno priznate vlade premijera Fajisa al Saradža. No, Moskva podržava protivničku stranu, to jest, generala Kalifu Haftara koji sa svojom Libijskom nacionalnom vojskom (LNA) pokušava zauzeti glavni grad Tripoli.

Dogovor o Libiji i Siriji

Moskva pažljivo prati što Turska radi u Libiji. „Ankari je već javljeno da se turski vojnici ne bi trebali suprotstavljati borcima generala Haftara." Erdogan će potvrditi Putinu da turski vojnici nemaju nikakve ratne aspiracije u Libiji, rečeno je u turskim diplomatskim krugovima.

Prema izjavama službenika turskog ministarstva vanjskih poslova, tema sastanka će biti i situacija na Sjeveru Sirije. Kremlj je jedan od odlučujućih aktera ne samo u Sjevernoj Africi, već i u Siriji. Devetog listopada Turska je počela svoju operaciju „Izvor mira" – vojna operacija kojom se kurdske paravojne formacije YPG potiskuju s turske granice. Krajem listopada ruskom šefu države Vladimiru Putinu i predsjedniku Erdoganu je u Sočiju uspjelo složiti se oko turske vojne operacije i u najvećoj mjeri obustava vojnog djelovanja. Ankara je tada dobila dopuštenje da na sjeveru Sirije uspostavi sigurnosnu zonu.

Terenska vozila u Libiji opremljena teškim strojnicama (Getty Images/AFP/M. Turkia)

Putin je pristao na slanje turskih vojnika u Libiju, ali uz uvjet da se ne suprotstavljaju njegovim saveznicima

Idlib traži rješenja

Prema izjavama turskih diplomata, kada je riječ o Sjevernoj Siriji, radi se prije svega o regiji Idliba. Sirijske vladine postrojbe koje podržava Moskva izvele su snažne zračne napade u regiji koja važi kao posljednje uporište pobunjenika. Posljednjih mjeseci su stotine tisuća ljudi natjerane u bijeg – oni su pobjegli prema turskoj granici.

Sukob interesa nije samo u tome što Moskva podržava Asadov režim s kojim je Turska u neprijateljstvu. Tome treba dodati i da su sirijske vladine postrojbe opkolile jedan osmatrački punkt turske vojske. U rujnu su se Rusija i Turska dogovorile oko plana za deeskalaciju.

Rusku vladu jako zanima još jedna tema, a to je plan turskog predsjednika da izgradi Istanbulski kanal – umjetni kanal od 45 kilometara koji će biti paralelan s Bosporom i spajati Crno i Mramorno more.

Planirani kanal između Crnog i Mramornog mora

Planirani kanal između Crnog i Mramornog mora

Rusija se drži Ugovora iz Montreuxa

Moskva strahuje da bi ta gradnja mogla ugroziti Ugovor iz Montreuxa iz 1936. godine. U regulativama piše da prolazak trgovačkih brodova kroz Bosporski tjesnac ne smije biti sprječavan. Još važnije za Rusiju je to što ratni brodovi kroz taj tjesnac smiju prolaziti samo po strogo određenim uvjetima. Za Moskvu je potpuno nejasno što bi Istanbulski kanal, u kojem bi se naplaćivao prolaz, značio za Ugovor iz Montreuxa.

Šef Kremlja Putin je već naglasio da projekt ne smije ugroziti Sporazum iz Montreuxa. Po izjavama turskih diplomata, Putin je Ankari uputio jasan signal da tim kanalom ne bi smjeli prolaziti ratni brodovi. „U slučaju gradnje mora se naći nova formula za izbjegavanje sigurnosnih problema u regiji", priopćili su ruski i turski službenici.

Turski tok djeluje kao još jedan krupan korak u zbližavanju Ankare i Moskve. Otvaranjem plinovoda Putin i Erdogan će još jednom demonstrativno pokazivati svoju slogu. No, razgovori s turskim službenicima i diplomatima pokazuju prije svega jedno: iza kulisa ima puno spornih točaka – a često i pozicija koje ne mogu biti oprečnije.

Preporuka uredništva