Turska želi na balkansko i EU-ovo tržište obnovljive energije | Gospodarstvo | DW | 13.04.2022
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Energetika

Turska želi na balkansko i EU-ovo tržište obnovljive energije

Turska razmatra načine na koje bi mogla privući investitore, unovčiti svoj potencijal obnovljivih izvora energije i postati opskrbljivač Europe. No to nije tako jednostavno.

Zbog vremenskih uvjeta i velikog teritorija Turska bi mogla postati novi centar proizvodnje energije dobivene iz obnovljivih resursa. Ankara bi mogla dobro unovčiti svoj geografski položaj u Europi, koja hitno treba energente.

„Trenutni kapacitet proizvodnje je 7,8 gigavata od solarne i 10,7 gigavata od energije vjetra. Prije kraja godine tursko Ministarstvo energetike želi raspisati tendere za projekte kojima će se dobivati dodatnih tri gigavata iz obnovljivih resursa", kaže Eser Ozdil, suradnik u Atlantskom vijeću Turske.

Prethodnih mjeseci se zemlja fokusirala na izgradnju krovnih solarnih panela. Tradicionalno je ulagala i u hidroelektrane, a nešto manje i u geotermalnu tehnologiju. "Turska je postigla značajan napredak u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora te je 2020. udio te energije bio 44 posto. Hidroelektrane su najvažniji izvor obnovljive energije s udjelom od 20 posto", rekao je jedan europski dužnosnik za DW.

No domaće potrebe kratkoročno sprečavaju izvoz energije, pa Turska može opskrbljivati samo manja tržišta. Fokusirala se najviše na tržišta u jugoistočnoj Europi, ponajviše na Balkan.

Turska ulaže i u solarnu energiju

Turska ulaže i u solarnu energiju

Postoje prepreke

No cijela regija pati od suša. „Prošle godine su suše jako pogodile Tursku, koja se zbog toga morala s dobivanja energije od vode prebaciti na plin. Iz tog razloga se povećala potrošnja plina i to sa 48 milijardi kubičnih metara 2020. na preko 60 milijardi kubičnih metara 2021.", kaže Aura Sabadus, novinarka Neovisnog servisa za informacije o kemijskim i energetskim tržištima. Ona je istaknula da se tržište hidroenergije u regiji od tada samo malo popravilo.

Stručnjaci tvrde da Turska mora povećati kapacitete kako bi privukla nove investicije, jer električna mreža inače ne bi bila stabilna. Vlada je uložila u plin i izgradila novu nuklearnu elektranu. Međutim, poteškoće ostaju.

„Nejasno je kako se može popraviti stanje na energetskom tržištu sve dok nuklearka Akkuyu ne bude puštena u rad. Može doći do kašnjenja uslijed trenutne geopolitičke situacije, budući da ju gradi ruska tvrtka", kaže Charles Ellinas, suradnik u Atlantskom vijeću. Rok za početak rada nuklearke je 2023.

Narednih mjeseci će i uvoz plina biti ograničen, jer su cijene visoke, a Europska unija pokušava uvesti što više plina koji ne dolazi iz Rusije.

Prošle godine Turska je s Rusijom obnovila ugovore o uvozu plina, povezane s nizozemskim čvorištem TTF. Cijene u Europskoj uniji rastu, a ruski plin će također poskupjeti. „S obzirom da je gospodarska situacija loša, troškovi uvoza će iscrpiti turske financije", kaže Ellinas.

Vodik kao energent budućnosti

Vodik kao energent budućnosti

Iako je Turska prošle godine zabilježila gospodarski rast od 11 posto, ekonomisti smatraju da je pred državom turbulentna godina. Turska lira je u slobodnom padu, inflacija je visoka, a rat u Ukrajini nepovoljno utječe na turizam.

Zajednički pokušaji?

Turska trenutno igra ulogu posrednika između Rusije i Ukrajine. Trenutna svjetska financijska i geopolitička situacija je navela Tursku da se okrene suradnji s Egiptom, Izraelom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima - i odnedavno s Grčkom.

„Do sada je Turska pokušavala dobiti energente prije konfrontacijom nego suradnjom, ali nedavno održani sastanak turskog predsjednika i grčkog premijera ukazuje na okretanje suradnji", kaže Ellinas i dodaje da obje države moraju raditi na popravljanju gospodarske situacije.

Energetska povezanost bi mogla promovirati dijalog između te dvije zemlje, kao što se pokazalo u slučaju Krete i Cipra.

Putin i Erdogan otvorili su 2018. plinovod Turski tok

Putin i Erdogan otvorili su 2018. plinovod Turski tok

Veće mogućnosti

Kapacitet prekogranične trgovine električnom energijom je minimalan. Prema Auri Sabadus, 2015. je kapacitet iz Turske prema EU-u iznosio 500-600 MW. „Trebalo bi znatno povećati ove kapacitete", kaže Eser Ozdil iz Atlantskog vijeća.

Turske tvrtke ulažu na Balkanu. Glavni fokus je na plinskim tržištima, jer Turska može koristiti svoja četiri (uskoro pet) terminala tekućeg plina. Pored toga, turske i balkanske tvrtke mogle bi razviti zajedničke energetske projekte, kaže Ozdil.

Zeleni vodík u fokusu

Zeleni vodik je ključni stup energetskih planova EU-a. „Europljani će morati uvoziti trećinu svoje potražnje za vodikom iz zemalja koje nisu članice EU-a, a Turska nije spomenuta u strategiji EU-a", kaže Sabadus.

„Bila bi to odlična prilika da dvije strane rade zajedno. Turska i jugoistočna Europa bi mogle razviti sektor vodika i time pomoći da plinske mreže u regiji dobiju novu namjenu", napomenula je ona.

Turska ima stratešku prednost zbog svoje infrastrukture, uključujući luke i južni koridor plinovoda. Prošle godine je testirano uključivanje vodika u plinovode, a tursko Ministarstvo energetike radi na razvoju strategije u sektoru vodika. Turski stručnjaci smatraju da bi od 2025. do 2030. zemlja mogla dostići udio vodika u plinovodima od najmanje deset posto.

Povoljno financiranje EU-a bi moglo pomoći Turskoj da se fokusira na električnu energiju i vodik.

„Potrebna je politička volja, Europa mora pružiti ruku pomirenja Turskoj i obje strane moraju okrenuti novi list", kaže Sabadus i dodaje da bi bolja suradnja bila korisna za sve. Ipak je oprezna.

„Prije nego što možemo reći da postoji pomak u suradnji, treba doći do odgovarajućih sporazuma između Turske i Bugarske, ali i između Turske i Grčke. Rusija za sada ostaje najveći snabdjevač energijom u Turskoj."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic