Tužna sudbina ″poslane″ poslijeratne djece | Priča dana | DW | 07.06.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Njemačka

Tužna sudbina "poslane" poslijeratne djece

Poslije Drugog svjetskog rata mnoga djeca u Njemačkoj su bila poslana u specijalna lječilišta kako bi dobila na kilaži. No tamo ih je dočekao pakao. Sada se i politika počela baviti ovim tamnim poglavljem.

Zavijanje vjetra, mokrenje u noćnu posudu usred spavaonice, jecanje ostale djece: to su zvukovi koje Dirk P. nikada neće zaboraviti. Krajem šezdesetih godina, Dirku je tada bilo šest godina, poslan je u jedno dječje lječilište u južnu Njemačku. Kako bi se udebljao. Dirk je naime bio premršav za upis u osnovnu školu i zato je poslan u lječilište gdje su ga šest tjedana prisilno hranili.

Pakao umjesto oporavka

Dirk P. je jedno od, prema nekim procjenama, 12 milijuna tzv. "poslane djece" kako su zvali djecu koju su u sklopu programa dohranjivanja i "zdravstvenog oporavka" nakon Drugog svjetskog rata pa sve do osamdesetih slali u dječja lječilišta, uglavnom u dijelove Njemačke koji su ostali pošteđeni ratnih razaranja ili industrijalizacije, poput Schwarzwalda, Harza na istoku Njemačke ili obale Sjevernog mora.

«Verschickungskinder» fordern Anerkennung

Neopisive patnje u lječilištima za neuhranjenu djecu

No mnoge djevojčice i dječake u starosnoj dobi između dvije i 14 godina je umjesto oporavka u ovim lječilištima čekao pakao: udarci, izolacija, zabrana odlaska na WC, oduzimanje sna, prisilno hranjenje... Jedna internetska stranice detaljno popisuje strahote kroz koje su prolazila pogođena djeca: ovdje se čak spominju i prisile jedenja povraćanog. Kontakt s roditeljima je često bio zabranjivan, pisma su prolazila kroz cenzuru. Stručnjaci ovakve mjere često nazivaju "crna pedagogija".

Često vesela djeca, koju su roditelji u najboljoj namjeri i na preporuku liječnika, slali u ovakva lječilišta, su se kućama vraćala preplašena i depresivna. Mnoga od ove "poslane djece" su danas u mirovini, ali još uvijek proživljavaju traume iz djetinjstva. "Slali su nas kako bismo ozdravili i prije svega kako bismo dobili na kilaži. Mnogi od nas su višestruko prolazili kroz ovu torturu", govori Maria Dickmeis, predsjednica Udruge "poslane djece".

Priznati patnje

Od 7. lipnja se u parlamentu savezne pokrajine Sjeverno Porajnje i Vestfalija održavaju stručna saslušanja na ovu temu. Cilj je obraditi sudbine još jednog tamnog poglavlja njemačke povijesti. "Mi se nalazimo na početku prerade ovog tamnog razdoblja njemačke poslijeratne povijesti", kaže glasnogovornik zastupničkog kluba socijaldemokrata u pokrajinskom parlamentu Dennis Maelzer. Inicijativa iz Sjevernog Porajnja i Vestfalije želi da se rasprava o ovoj temi proširi na čitavu Njemačku.  

Pritom se pogođenima ne radi o materijalnoj odšteti nego o priznanju onoga što su pretrpjeli. "Mi si danas ne možemo pretpostaviti kroz što su ovi ljudi prošli. Oni su nakon ponižavanja u lječilištima godinama nailazili na ignoriranje", kaže Maelzer. Cilj političke inicijative je i lakši pristup arhivima institucija koje su sudjelovale u ovom procesu.    

Stroj za tiskanje novca

Kinderheilanstalt Bad Salzdetfurth

Preko 1.000 "lječilišta" u poslijeratnim godinama

Charlotte Quik, političarka CDU-a koja se također bavi ovom temom, primjećuje kako je zlostavljanja djece bilo u gotovo svim lječilištima ove vrste bez obzira na to koja organizacija je vodila lječilišta. I kaže još nešto: ove zdravstvene ustanove su za one u čijim rukama su se nalazile značile pravi stroj za tiskanje novca. Govori se o "masovnom fenomenu od pedesetih do osamdesetih godina". Ukupno je bilo aktivno oko 1.000 ovakvih ustanova, 15 posto je bilo u rukama crkvenih organizacija ili dobrotvornih udruga.   

U Arhivu Pokrajinskog saveza Porajnje je pronađen jedan stari pravilnik koji određuje i kažnjavanje u ovakvim domovima. Dozvoljena je bila zabrana igranja ili odlazaka na izlete ili oduzimanje slatkiša. No svaki oblik fizičkog kažnjavanja je bio zabranjen. No: pravo na odgoj i odrastanje bez fizičkih kazni je u zakonik ušlo tek 2000. godine.    

(dpa)