1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Društvo

"Treba mi moja žena da mogu početi iznova"

1. veljače 2018

Svakoga dana otkako je iz svoje domovine Sirije pred ratom pobjegao u Njemačku Sirijac Ghassan čeka vijest da mu se i njegova supruga može pridružiti. Par već 30 mjeseci živi odvojeno.

https://p.dw.com/p/2rqsn
Geflüchteter Ghassan in der Berliner Caritaseinrichtung Zum Guten Hirten
Foto: DW/R. Fuchs

Soba broj 206 Caritasovom zajedničkom smještaju "Kod dobrog pastira" u Berlinu je trenutno Ghasannov dom. I njegov svijet. S jednim stolom, jednom stolicom i dva kreveta na oko 20 četvornih metara. Tu ovaj 37-godišnjak zajedno s još jednom drugom izbjeglicom čeka da se donese odluka o njegovoj budućnosti. "Njemačka je za mene šansa da počnem iznova", kaže ovaj muškarac s poput ugljena crnim obrvama i sramežljivim smješkom. U bijeg je krenuo u srpnju 2015., kao i mnogi drugi, pješice preko Balkanske rute. I njegova tri brata su uspjela doći do Njemačke, drugi rođaci su trenutno u Kuvajtu. Ali najvažnija osoba u njegovom životu nije s njim, kaže sa sjetnim smješkom - njegova supruga.

Bračni život preko WhatsAppa

Ghassanova 34-godišnja supruga je još uvijek u jednom izbjegličkom logoru u Libanonu. 2013, kada su zajedno iz svoje domovine pobjegli u susjedni Libanon bili su u braku devet godina. Dvije godine su potom živjeli u izbjegličkom logoru, prije nego što se Ghassan uputio prema Europi s planom da će kada stigne do željenog cilja dovesti i svoju suprugu. Od toga je prošlo 30 mjeseci, a još uvijek nije izvjesno hoće li Ghassanova želja biti ispunjena. U razdoblju razdvojenosti supružnici su čitavo vrijeme komunicirali samo preko WhatsAppa. To tehnički dobro funkcionira, ali emocionalno je sve teže otkako je postalo jasno da njegova supruga neće moći lako doći za njim u Njemačku. "Treba mi moja supruga da bih mogao početi iznova", kaže Ghassan koji je u svojoj domovini radio kao automehaničar. Njegova supruga je radila kao medicinska sestra dok nije morala napustiti posao kako bi se njegovala o bolesnoj majci. Na pitanje kako joj je u Libanonu, Ghassan odgovara s jednom arapskom poslovicom: "odsječena je od trbuha", što u slobodnom prijevodu znači da je u svom izbjegličkom smještaju živi izolirana od ostatka svijeta i prepuštena sama sebi. Ne želi reći njezino ime jer ga je strah za njezinu sigurnost.

Ghassan vrijedno uči njemački
Ghassan vrijedno uči njemačkiFoto: DW/R. Fuchs

"Iako je život težak. Živi ga."

Ghassanova najveća želja je da mu supruga dođe u Njemačku. Par nema djece. Njegov zahtjev leži u Saveznom uredu za migracije i izbjeglice u Nürnbergu. Je li u obradi, ne zna. On dijeli sudbinu brojnih sirijskih ratnih izbjeglica koje u Njemačkoj uživaju samo ograničenu zaštitu. Od 2016. godine je spajanje obitelji za tu skupinu sa subsidijarnom zaštitom prekinuto zbog straha političkih čelnika od novog vala izbjeglica. Ovoga tjedna su se stranke kršćanske unije i SPD dogovorili oko modela s određenim kontingentom i iznimkama.

Geflüchteter Ghassan in der Berliner Caritaseinrichtung Zum Guten Hirten
Foto: DW/R. Fuchs

Na zidu iznad Ghassanovog kreveta u Berlinu visi jedna stara crna školska ploča. Ghassan je na njoj kredom i neurednim rukopisom učenika stranog jezika ispisao rečenicu: "Iako je život težak. Živi ga."

Dok je većina njemačkih građana - prema aktualnoj anketi Allensbacha njih 58 posto - priotiv dozvole za spajanje obitelji u slučajevima poput Ghassanovog, humanitarne organizacije inzistiraju na zaštiti obitelji. Thomas Gleißner je glasnogovornik Caritasa Nadbiskupije u Berlinu koja upravlja smještajem u kojemu boravi Ghassan. Gleißnerov ured je nekoliko vrata dalje od sobe Sirijca tako da ga redovito redovito sreće. On je duboko uvjeren da je obitelj ključni čimbenik integracije: "Zato mora biti najviši prioritet da se drže na okupu, i ako neće trajno ostati u Njemačkoj."

Ghassana polako obuzima očaj
Ghassana polako obuzima očajFoto: DW/R. Fuchs

Ghassan pozorno prati raspravu o spajanju obitelji. U početku je, kaže, uspijevao odvratiti misli od toga učenjem njemačkog i izletima s drugim izbjeglicama. Ali u zadnje vrijeme mu neizvjesnost i grižnja savjesti što je ostavio svoju suprugu u Libanonu kradu san. Sve češće zato, priča, poseže za tabletama za spavanje. On je zahvalan njemačkim političarima što su mu pružili utočište, ali jedno im zamjera: "Oni ne razumiju kako je teško živjeti bez obitelji."

Razlika između potpune i ograničene zaštite

Slično misle i neki drugi akteri upućeni u ovu problematiku koji su se ovoga tjedna očitovali pred njemačkim Bundestagom. Helmut Dedy, direktor Njemačke skupštine gradova apelirao je na odgovorne u politici da ne računaju s brzim povratkom sirijskih izbjeglica: "U Siriji neće uskoro zavladati mir, zato je važno da razgovaramo o integraciji."

Roland Bank, predstavnik UN-ove organizacije za izbjeglice (UNHCR) u Njemačkoj sumnja u smisao pravljenja razlike između potpune i ograničene zaštite: "Bez obzira trebali oni zaštitu na kraće ili duže vrijeme - zaštita bi trebala biti uvijek ista."

Ghassan je u zadnje vrijeme puno razmišljao o tome da se vrati, ali bi uvijek stao pred pitanjem "Kamo?" Njegovo rodno mjesto je Abu Kamal, pustinjski grad na granici s Irakom. To je bio jedan od prvih gradova u kojemu su Asadove jedinice ugušile prosvjede 2011. Kasnije je kontrolu nad njim imala Islamska država, prije nego što ga je sirijska vojska ponovno osvojila. Ghassan je u jedno siguran: da se više ne može vratiti u Asadovu državu.