Petogodišnjica tragedije iz Port Saida

Večer 1. veljače 2012. je u lučkom gradu Port Saidu zapravo trebala biti večer slavlja. Lokalni klub Al Masri senzacionalno je pobijedio favorita egipatske lige klub Al Ahli iz Kaira. Umjesto toga, u glave mnogih Egipćana su se urezale slike koje su te večeri dolazile iz Port Saida. 74 poginula je bilanca koja je egipatski nogomet promijenila zauvijek.

Mnoga pitanja „pokolja iz Port Saida" su još uvijek otvorena: Kako je bilo moguće da fanovi kluba Al Masri dođu na teren i na tribine gdje su bili navijači suparničke momčadi? Zašto su policajci samo gledali što se događa? Kako je moguće da su mnogi sa sobom imali hladno oružje? Tko je ugasio reflektore u presudnom trenutku? Tko je spriječio izlaz s tribina gdje su se nalazili navijači Al Ahlija iz Kaira?

Osveta policije?

„Leševi su ležali posvuda. Većina je umrla od gušenja", rekao je kasnije kapetan Al Ahlija Karim Sekri nakon što je jedva spasio živu glavu pred ruljom. On također predbacuje policiji da nije učinila ništa kako bi zaustavila pokolj. Pritom su navijači Al Ahlija, posebice ekstremni dio, ultrasi, poznati otprije po čestim sukobima s policijom, uvredljivim i agresivnim akcijama protiv suparnika. Oni su odigrali i značajnu ulogu prilikom svrgavanja Hosnija Mubaraka tijekom Arapskog proljeća početkom 2011. Oni su se na ulicama Kaira najžešće suprotstavljali policijskim snagama. Jedna od teorija oko tragedije u Port Saidu glasi i da su policajci iz osvete za događaje godinu dana prije namjerno dopustili pokolj Al Ahlijevih ultrasa. Egipatsko sudstvo je u svakom slučaju 2015. izricanjem smrtne kazne za 11 ekstremnih navijača Al Masrija i mnogim zatvorskim kaznama, sa svoje strane pravno okončalo slučaj Port Said.

Muslimanska braća i nogomet

No nogomet, masovni narodni sport u Egiptu, se u posljednjih pet godina u potpunosti promijenio. Prvenstvo je odavno obnovljeno no stadioni su prazni. Vlasti su jednostavno zabranile dolazak gledatelja na stadione. Masovna panika ispred jednog stadiona u Kairu 2015. prilikom koje je poginulo nekoliko navijača, potvrđuje oprez vlasti. Basem Mostafa je izgubio nadu da će navijačima ikad više biti dopušten ulazak na stadione. „Vlastodršci previše strahuju od ultrasa i njihovih pjesama", kaže. Nakon godina nemira, Egiptom opet vlada čvrsta ruka Abdela Fataha Al Sisija. On, kako kažu promatrači, zemlju vodi tihim glasom i čvrstom rukom. A vodi je iz jedne gospodarske krize u drugu što stanje u zemlji ne čini baš mirnijim. Muslimanska braća, snaga koja je od 2012. do 2013. vladala zemljom, se tretiraju kao teroristi. Bivšim zvijezdama Al Ahlija se predbacuje da su financirali Muslimansku braću. Nogomet je u neku ruku proglašen državnim neprijateljem.

Prazni stadioni

"Oni su na neki način ubili nogomet", kaže Mustafa koji ne želi da ga se fotografira niti da se objavljuje njegovo pravo ime. Ne želi probleme s vlastima. Većina njegovih prijatelja koji su bili one kobne noći u Port Saidu, više ne želi imati ništa s nogometom. Čak i sada, kada je u tijeku Afrički kup, raspoloženje je suzdržano. No to bi se moglo barem malo promijeniti sada kada je domaća momčad izborila nastup u polufinalu. Na godišnjicu katastrofe iz Port Saida, Egipat igra za ulazak u finale protiv Burkine Faso. Možda se nakon toga opet sve promijeni.