Tko je kriv za loš imidž islama u njemačkim medijima?

U posljednjih nekoliko godina islam je tema brojnih rasprava u njemačkim medijima. I to najčešće u točno određenom kontekstu, primjerice, kada se govori o vezi islama i terorizma ili o islamu i pravima žena. Iako se izbor tema može učiniti jednostranim, vrlo su brojni načini na koje njemački mediji te teme obrađuju. Izvještavanje o njima varira od medija do medija – od temeljitih analiza i background informacija pa sve do posve nediferenciranog ophođenja određenim pojmovima i na koncu do predrasuda. To je primjetno prije svega u takozvanom «žutom» tisku te u programima nekih privatnih radijskih i TV-postaja.

Mustafa Yoldas predstavnik je Schufe u Hamburgu, vijeća muslimanskih zajednica i najviše zamjerki ima upravo na izvještavanje senzacionalističkih medija. Prema njegovom mišljenju, slika islama koju oni stvaraju uopće ne odgovara stvarnosti. Tamo se gotovo ne pravi razlika među pojmovima kao što su islam, islamizam i terorizam, žali se Yoldas. Posebno ga ljuti način izvještavanja novinara Springer Verlaga, koncerna koji izdaje najtiražniji njemački list «Bild-Zeitung». Ta je novina inače poznata po svojem iznimno pojednostavljenom pristupu i obradi tema. Yoldas smatra kako se teme vezane uz islam u tom listu obrađuju posve jednostrano te dodaje kako smatra da izdavač i urednici tako postupaju namjerno: «Pojmovi islam i musliman u njemačkoj se javnosti shvaćaju negativno. Jedno od objašnjenja za to moglo bi se kriti u tome što određeni mediji – a, kažem otvoreno, prije svega Springer-Presse – imaju embargo na pozitivne vijesti koje se tiču ove tematike.»

Bez veze sa stvarnošću

No, ne slažu se svi s ovom procjenom, tim više što je nije jednostavno argumentirati. No, Werner Schiffauer, profesor antropologije iz Frankfurta, vjeruje kako kada se radi o temama vezanim uz islam u njemačkim medijima zaista nešto ne štima. Kaže kako se u medijima često pojavljuju slike koje s realnošću često imaju jako malo ili nimalo veze, a pojedine pojave, koje zapravo uopće nisu problematične, predimenzioniraju i daje im se predznak opasnoga. Najviše kritizira pojavu histerije u pisanju o islamskim temama: «Ako pogledamo situaciju unazad nekoliko godina, u Njemačkoj smo imali prave medijske kampanje. Najprije 2003. diskusija o maramama muslimanskih žena, zatim kampanja koja je uslijedila nakon ubojstva nizozemskog redatelja Thea Van Gogha te konačno ove godine val članaka o takozvanom paralelnom društvu, odnosno etničko-religijskim getima u njemačkim velikim gradovima. Ove tri medijske kampanje pokazuju da se u Njemačkoj zapravo vrlo malo lošega dogodilo, ali da se i na te male pojave vrlo histerično reagiralo, a što je najgore, u opticaju je bilo vrlo malo pravih informacija. No, odjednom se pojavio ogroman broj članaka koji su oblikovali javno mnijenje i preko noći se pojavio strah od prijetnji i opasnosti što ih predstavlja islam.»

Život u klimi sustavnog nepovjerenja

Mustafa Yoldas dodaje kako bi i sami Muslimani morali činiti puno više kako bi poboljšali opći stav o islamu u Njemačkoj: «Naš je problem da kao Muslimani živimo u klimi sistematskog nepovjerenja koje još pojačavaju mediji i polemičke i populističke izjave političara. No, na svojem imidžu moramo i sami raditi, odnosno slijediti načelo našega proroka Muhameda koje glasi: Musliman je onaj iz čijih usta i od čije ruke ne dolazi nikakvo zlo. A to moramo pokazati živim primjerima u svakodnevnom životu. Mislim da u ovoj zemlji imamo još jako puno toga za nadoknaditi, ali čeka nas i puno dobroga.»