Tjedan u Berlinu

«Gorkim ishodom izbora za moju stranku u Sjevernom Porajnju i Westfaliji u pitanje je dovedena politička osnova za nastavak našeg rada. Za nastavak reformi koje su s moga gledišta nužne smatram nužno potrebnom jasnu potporu većine Nijemaca. Zbog toga kao savezni kancelar Savezne Republike Njemačke smatram svojom obvezom i svojom odgovornošću djelovati tako da Savezni predsjednik može iskoristiti mogućnosti koje mu daje Ustav kako bi što prije došlo do novih izbora za Njemački Bundestag, a realnim smatram najesen ove godine.»

Tako je savezni kancelar reagirao na ishod izbora u Sjevernom Porajnju i Westfaliji na kojima je SPD dobio 37 posto glasova, pet i pol posto manje nego prije pet godina. CDU je osvojio 45 posto, Zeleni i FDP po 6 posto glasova.

Nakon 39 godina neprekidne vladavine SPD-a, što samostalno što u koaliciji, novi premijer Sjevernog Porajnja i Westfalije bit će iz redova CDU-a, Jürgen Rüttgers:

«Znam da su nam birači koji su nam poklonili povjerenje dali nalog, nalog da se pobrinemo za to da Sjeverno Porajnje i Westfalija ponovo napreduju. Taj nalog ćemo ispuniti u idućih pet godina koalicijom sredine.»

Međutim, izborni pobjednik i budući premijer Sjevernog Porajnja i Westfalije, Juergen Ruettgers veoma je kratko bio u centru pažnje njemačkih medija. Samo nekoliko minta nakon što je kancelar Schroeder najavio prijevremene izbore za Bundestag, kamere i mikrofoni nisu više bile usmjerena ka Duesseldorfu, glavnom gradu najmnogoljudnije njemačke pokrajine. Svi su osjetili da udarne vijesti ipak stižu iz Berlina.

Schröderova je objava da želi prijevremene izbore šokirala ne samo političke protivnike, nego i koalicijskog partnera Zelene.

«Bila je to odluka koju je donio sam kancelar, no prije toga se dogovorio s predsjednikom SPD-a, Franzom Münteferingom i vicekancelarom Joschkom Fischerom izjavio je Schröderov glasnogovornik Bela Anda. Vodeći ljudi Zelenih prilično su vješto uspjeli sakriti da o dogovoru koji je pao u tom uskom krugu zapravo nisu bili obaviješteni.

Claudia Roth je izjavila kako joj je poznato da kod koalicijskog partnera postoje takva razmišljanja: «Mi se izbora ne bojimo, izlazimo na izbore i želimo se na saveznoj razini boriti za reformsku politiku.»

No na ovakav munjeviti obrat nisu bili spremni ni u oporbi. Šefica CDU-a Angela Merkel, od koje su novinari sinoć uporno htjeli čuti da će upravo ona biti kandidatkinja za kancelara i Schröderova izazivačica, samo je ponavljala kako su izbori dobri za zemlju: «I možete biti sigurni da ćemo voditi angažiranu i vrlo odvažnu predizbornu kampanju i da ćemo se za to hitno i pripremiti.»

«Taj korak osobito pozdravljam, tu nema zbora,» izjavio je dosadašnji kancelarski kandidat unije, bavarski premijer Edmund Stoiber. Ni on se nije htio izjašnjavati tko će predvoditi unijinu momčad – samo je najavio da će o tome CDU i CSU odlučiti vrlo skoro, zajedno s ostalim sadržajnim pitanjima predizborne kampanje. Stoiber je dodao: «Svaki dan kada crveno-zelena koalicija u Berlinu više ne bude određivala smjernice u politici dobar je dan za Njemačku.»

Glavno pitanje sada je kako provesti postupak koji bi doveo do raspisivanja prijevremenih izbora, a da pri tom bude poštovan Ustav.

Upravo je to pitanje bilo ovog tjedan tema brojnih komentara i predmet prilično kontraverznih diskusija. Jer u Njemačkoj nije ni malo jednostavno raspustiti parlament i raspisati nove izbore. Ustav naime obvezuje Bundestag na puni mandat, a parlament može raspustiti samo savezni predsjednik. Kancelar predsjedniku može tu odluku predložiti kada u Bundestagu izgubi većinu, odnosno kada mu zastupnici izglasaju nepovjerenje. U ovom slučaju – pod navodnicima rečeno – rušenje Gerharda Schrödera bilo bi unaprijed isplanirano i inscenirano, kako bi se otvorila mogućnost raspisivanju novih izbora. U njemačkoj se povijesti to dogodilo dva puta – 1972. s Williyem Brandtom, i jedanaest godina kasnije s Helmutom Kohlom, no ustavni su suci tada upozorili da je riječ o odlukama na granici ustavnosti, jer cijeli postupak podsjeća na manipulaciju i šteti demokraciji.

Zato tijekom ovog tjedna dugo nije bilo jasno hoće li u rujnu zaista doći do prijevremenih izbora za Bundestag, jer bi savezni predsjednik Horst Köhler zapravo mogao nakon planiranog izglasavanja nepovjerenja kancelaru Schröderu odbiti raspustiti parlament i umjesto toga preporučiti stvaranje koalicije velikih stranaka – SPD-a i stranaka Unije. No, izbori su za sada još uvijek opcija broj jedan – i predsjednica Kršćansko-demokratske unije, Angela Merkel ima najbolje izglede da u povijest uđe kao prva žena na čelu vlade Savezne Republike Njemačke. Zato nije iznenađujuće da su portreti trenutne šefice konzervativne opozicije ovog tjedna bez sumnje najčešća pojava na njemačkoj medijskoj sceni.

Kći svećenika i fizičarka s doktorskom titulom, s istoka Njemačke, koju su često podrugljivo zvali «Kohlovom djevojčicom», od svog mentora, bivšeg kancelara Helmuta Kohla naučila je jedno: kako se probijati kroz politički život i kako se otarasiti suparnika. Angela Merkel se u pravom trenutku našla na mjestu predsjednice CDU-a, elegantno se riješila unutarstranačkih protivnika i stranku je izvukla iz afere oko donacija koja je CDU potresala prije pet godina. Očajnički potez kancelara Schrödera uklapa se u njezin terminski okvir: sada je prekasno za unutarstranačke rivale – primjerice za pokrajinske premijere u Donjoj Saskoj ili Hessenu, Christiana Wulffa i Rolanda Kocha – da još jednom otvore raspravu o unijinom kandidatu za kancelara.

Za sada govori sve u prilog tome da će šefica CDU-a ući kao prva žena u kancelarov ured, a tek tada za nju može postati stvarno opasno. Jer, stranke su Unije do sada izbjegavale jasno reći koliko snažno žele «podštucati» mirovinski i zdravstveni sustav i što će na kraju ostati od socijalnog tržišnog gospodarstva. Nakon pobjede na izborima moraju progovoriti neuvijenim jezikom. Ali ni CDU/CSU nemaju nešto više više za ponuditi od onoga što je crveno-zelena koalicija učinila izlazeći u susret nezasitnim industrijalcima kod smanjivanja poreza i troškova na plaće te kod deregulacija.

Socioekonomska koncepcija Unije nije osobito uvjerljiva, a Angela Merkel otjelovljuje tu manjkavost stranačkog programa. Intelektualni potencijal CDU-a predstavljaju drugi – Friedrich Merz, na primjer, vodeći stručnjak za poreze u stranci, kojega je Merkel gurnula na stranu, ili njezin prethodnik na čelu stranke, Wolfgang Schäuble, koji je za razliku od nje bio na opreznoj distanci prema američkom predsjedniku Georgeu Bushu. Jer, da je prije tri godine Angela Merkel mogla vući konce umjesto Gerharda Schrödera, Bundeswehr bi danas možda bio negdje između Eufrata i Tigrisa. Angeli Merkel danas su vrata kancelarskog ureda širom otvorena, no biti kancelar velika je stvar, i da bi se do tog položaja došlo potrebno je nešto više od razvijenog instinkta za vlast.

Ali u kancelarskom uredu još uvijek sjedi socijaldemokrata Gerhard Schroeder koji Angeli Merkel neće tek tako prepustiti mjesto šefa vlade. Bez obzira na trenutno veoma nepovoljne rezultate ispitivanja javnog mnijenja, SPD je najavio angažiranu predizbornu kampanju i borbu za glasove do posljednjeg trenutka. Tako je predsjedništvo stranke po hitnom postupku prihvatilo kancelarov prijedlog o održavanju prijevremnih izbora. Kao termin predviđen je 18. rujna potvdio je nakon sastanka predsjedništva SPD-a šef stranke Franz Muentefering uz napomenu da ovako kratka predizborna kampanja ima i svoje pozitivne strane.

Müntefering:

«To je za njemačke uvjete neuobičajeno kratka predizborna kampanja, ali se to radi i drugim zemljama. I to ima svoj šarm, a vjerojatno će koštati manje novca, što također nije loše.»

Sada je najvažnije da se pripremi izborni manifest izjavio je Franz Muentefering i dodao da će taj zadatak preuzeti on i kancelar Gerhard Schroeder. Bez obzira na visoku stopu nezaposlenosti i slab gospodarski razvoj, šef njemačkih socijaldemokrata naglasio je da je njegova stranka neće odustati od ranije usvojenog paketa reformi pod nazivom «Agenda 2010».

Müntefering:

«Mora se priznati da ove velike promjene nakon nekoliko mjeseci ne funkcioniraju optimalno. Ali smo sigurni da će tijekom ljeta i jeseni postati vidljivo da smo na pravom putu.»

Za dodatnu uznemirenost među njemačkim socijaldemokratama pobrinuo se bivši šef ove stranke Oskar Lafontaine. On je naime nakon 39 godina članstva istupio iz SPD-a uz najavu da bi se na planiranim prijevremenim izborima mogao pojaviti kao protivnik i konkurent svojih bivših stranačkih kolega. Lafontaine je izrazio spremnost da bude glavni kandidat zajedničke liste istočnonjemačke Partije demokratskog socijalizma PDS i stranke WASG, koju čine bivši članovi SPD-a. Međutim još uvijek je krajnje neizvjesno da li će uopće doći do osnivanja ovog lijevog saveza u Njemačkoj jer je za tako nešto potrebno mnogo više vremena. Iza kulisa se još uvijek raspravlja o detaljima i mogućem kompromisu koji bi ipak omogućio ujedinjenje lijevog bloka i zajednički nastup na izborima.

Dakle ovaj tjedan u političkom je smislu potpuno bio u znaku najavljenih prijevremenih izbora. O aktualnom razvoju situacije više u našim redovnim emisijama odnosno za sedam dana u novom izdanju rubrike „Tjedan u Berlinu“.