Težak teret jamcima za izbjeglice
8. studenoga 2018
Njegova supruga ga je još upozoravala. Ali, Christian Osterhaus se nije dao smesti, uvjeren da čini pravu stvar. Jer, ured za strance je njemu i kolegama iz bonske Udruge za pomoć izbjeglicama iz Sirije zajamčio da jamci moraju plaćati uzdržavanje izbjeglica dok one ne budu službeno priznate kao izbjeglice.
Osterhaus je potpisao dva jamstva - za jedno sirijsko dijete i jednu djevojku. "Mi smo platili letove, pobrinuli se za stanove, brinuli se da ljudi ovdje imaju što jesti", kaže on.
Samo u Bonnu je jamstva potpisalo 450 ljudi. U cijeloj Njemačkoj više od 7.000 je proteklih mjeseci dobilo nezgodnu poštu od ureda za zapošljavanje, ili gradskih i općinskih vlasti. Ili kako to kaže 61-godišnji Osterhaus: "Hladan tuš. Može se reći da je to apsolutno apsurdno!"
Osterhaus je cijeli život angažiran u civilnom društvu i razvojnoj pomoći. Pokazuje sivi registrator u kojem je brižno arhivirao sve u vezi s jamstvima za izbjeglice. Najnoviji dokument je od 20. lipnja 2018., pošiljatelj je gradski Ured za zapošljavanje. Od Osterhausa traže 7.239,84 eura. Uz napomenu da se ta svota može i povećati.
Dvojbe oko zakonskih odredaba
Ured za zapošljavanje se poziva na zakon koji je prihvaćen 2016. Tada je vladajuća koalicija CDU-a, CSU-a i SPD-a pooštrila pravila za doseljavanje u Njemačku. "Preuzeto jamstvo ne prestaje promjenom boravišnog statusa", stoji u 68. paragrafu Zakona. Jamstva potpisana prije 6. kolovoza 2016. istječu nakon tri godine, ona potpisana nakon tog datuma nakon pet godina.
U siječnju 2017. je te propise potvrdio Savezni upravni sud u Leipzigu. Ali, u travnju 2018. je Savezno ministarstvo rada priopćilo da jamci ne moraju plaćati nadoknade troškova za izbjeglice državnim ustanovama, do konačne odluke Saveznog upravnog suda. Uredi za zapošljavanje će, istina, i dalje slati zahtjeve za nadoknadom troškova, ali do daljnjega neće poduzimati druge korake za nadoknadu troškova, rečeno je.
Bi li Osterhaus danas odlučio drukčije s obzirom na ove spoznaje? "Sve u svemu ja sam ponosan na ono što je učinila Udruga za pomoć izbjeglicama iz Sirije. Doprinijeli smo integraciji." Ali, Christian Osterhaus je djelomice izgubio povjerenje u njemačko pravosuđe. "Naučio sam da se zakoni i propisi mogu naknadno promijeniti. Tu se radi o pravnoj sigurnosti u ovoj zemlji."
Različite presude u različitim pokrajinama
Za mnoge pogođene je zato Lothar Mahlberg posljednja nada. Ovaj bonski odvjetnik zastupa 20 jamaca i nedavno je na Upravnom sudu u Kölnu ostvario važan uspjeh. Po prvi put je jedan sud u Njemačkoj donio presudu u korist jamaca, a protiv grada Bonna.
"To je prvi tračak nade", kaže Mahlberg s olakšanjem, "ali, je li time prošla i noćna mora, to se još ne zna." Za razliku od sudova u Hannoveru i Mindenu, sud u Kölnu je ukazao na to da Ured za strance kao mjerodavna ustanova nije dovoljno provjerio mogu li jamci plaćati obveze koje su preuzeli. I da jamci nisu dovoljno posavjetovani. Mahlberg se optimistično nada da će presuda iz Kölna utjecati i na sudove u drugim saveznim pokrajinama. I da će tako tisuće jamaca biti oslobođene obveze nadoknade troškova za izbjeglice.
Njegov savjet je da se, ako je to moguće, "navede svjedoke koji su bili nazočni prilikom davanja jamstva". Ti svjedoci moraju prije svega biti u stanju "potvrditi da su vlasti definitivno tvrdile nešto drugo nego što sad stoji u rješenjima za nadoknadu troškova ili da je jamac jasno dao na znanje da njegova obveza prestaje priznavanjem prava na azil", kaže Mahlberg.
Lothar Mahlberg nema razumijevanja za to da se ljude koji se angažiraju i pomognu na kraju kažnjava za njihov angažman. Ovaj odvjetnik zato zaključuje: "Tu su se ljudi angažirali volonterski na vlastiti rizik kako bi izbjeglice na sigurno u Njemačku došle legalnim putem, a ne preko opasne rute preko Sredozemnog mora. Da bi oni sad još godinama trebali financijski jamčiti to izaziva puno ogorčenja i frustracije."
Pošteni uvijek nastradaju?
Kao u slučaju Farida Hasana. Ovaj Sirijac već 20 godina živi u Njemačkoj i kao jamac je u Njemačku doveo svoje roditelje te brata i sestru s njihovim obiteljima. "Ja ovo ne mogu izdržati", kaže ovaj 53-godišnjak i pokazuje rješenja koja je dobio od gradske uprave po kojima mora platiti 85.000 eura. "Ja to ne mogu platiti, odakle bi trebao uzeti taj novac", pita Hasan očajno.
Hasan je u Siriji studirao englesku literaturu i glazbu, ovdje u Njemačkoj radi u drogeriji. Zarađuje 2.000 eura neto. Od toga 800 eura ide za stanarinu, ostaje 1.200 eura za uzdržavanje četveročlane obitelji i rodbine. "Srce mi puca kad svojoj djeci već kod sitnica moram reći, ne, to si ne možemo priuštiti. Jer taj novac treba stric. Kako će djeca to razumjeti?"
Hasan kaže da su se brojne obitelji koje su dale jamstva zbog te situacije raspale. On se bori protiv toga, na sve strane je tražio pomoć, osobno je upoznao i bivšeg pokrajinskog ministra unutarnjih poslova Ralfa Jägera. "Rekao mi je, sve ću pokušati da Vam pomognem." Zasad bez uspjeha. Ovaj Sirijac je ljut. "Da je moja obitelj došla uz pomoć krijumčara preko Balkanske rute, ja ne bih imao nikakvih troškova. Ali, zato što sam ja idiot išao službenim putem, sad bih trebao debelo platiti."