1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Teški politički okršaj u Bundestagu

Lidija Klasić7. rujna 2005

Unatoč svoj oštrini tona za govornicom, u hodnicima parlamenta mogla se osjetiti i stanovita sjeta, ozračje rastanka. Tko, a još više u koje klupe će se mnogi od gotovo 600 današnjih zastupnika opet vratiti u, sasvim je neizvjesno, jer zadnje ankete pokazuju kako se prednost konzervativnih i liberalnih smanjila.

https://p.dw.com/p/9Ye4
Vlada je opušteno reagirala na govore oporbenih čelnika u Bundestagu.
Vlada je opušteno reagirala na govore oporbenih čelnika u Bundestagu.Foto: AP

Gerhard Schröder: „Ovaj je put dobar za Njemačku, on je ispravan i bit će nastavljen – u to sam siguran...“

Angela Merkel: „Vi ste sedam godina ili davali prazna obećanja, ili vodili pogrešnu politiku, ili niste mogli provesti ono što ste htjeli...“

Tako je zvučala razmjena udaraca kojom je na kraju i u Bundestag prenijeta predizborna kampanja. Desetak dana uoči održavanja izbora donji dom parlamenta se sastao na zadnjoj sjednici u ovom mandatu – još jedna prilika ne samo za iznošenje, nego prije svega za privlačenje medijske pažnje na argumente i planove crveno-zelenih i crno-žutih, što su sve stranke i iskoristile, šaljući u okršaj vodeće političare. Najprije je kancelar Schröder podnio vladin izvještaj, počinjući najaktualnijim – energetskom krizom i svjetskom ekološkom situacijom.

Nastup državnika

Gerhard Schröder: „S jedne strane odgovorna, na klimatske okolnosti orijentirana energetska politika koju mi vodimo i povratak u prošlost, atomska energija – to su razlike u našoj i vašoj energetskoj politici, a ljudi to vrlo dobro zapažaju...“

Uopće je kancelar govorio s državničke pozicije, stavljajući u prvi plan ono najvažnije što je crveno-zelena vlada postigla na međunarodnom planu: „Ova vlada, a ima smisla i da tako ostane, je Njemačku pozicionirala kao srednju silu koja je spremna za saveze, pomaže kad su prijatelji u nevolji, ali je i u stanju reći ‚ne‛, kada se odlučuje o ratu čiji smisao ne vidimo.“

Na vanjskopolitičke uspjehe crveno-zelenih je ukazao i zamjenik kancelara, koalicijski partner i ministar vanjskih poslova Joschka Fischer, upozorivši na opasnosti vanjske politike kakvu nudi oporba: „Sada Turskoj pred nosom zatvoriti vrata Europske unije, jer gospodin Stiober ima kulturne predrasude. Gospodo, kažem vam sa svojim cijelim sedmogodišnjem iskustvom, ne djelujete samo protiv interesa Europe, nego i sigurnosne politike Njemačke.“

Glavna tema: politika zapošljavanja

Građane, međutim, naročito u predizbornoj kampanji, brine nešto sasvim drugo, smatra šefica CDU-a i Schröderova izazivačica Angela Merkel: „Pitanje je imamo li danas manje nezaposlenih nego prije sedam godina. Odgovor je ne! Pitanje je imamo li manje birokracije. Odgovor je također ne! Bilanca je jednostavna: sedam tisuća novih zakona. Sve je, dakle, postalo kompliciranije. To je bilanca crveno-zelenih...“

U polemiku se u istom tonu uključio i šef Liberalne stranke Guido Westerwelle: „U Njemačkoj ćemo postići gospodarski zamah, više šansi za obrazovanje i mlade, sigurnije socijalne sustave i održat ćemo unutrašnju liberalnost ove zemlje. To jamčimo zajedno, Liberalna stranka i CDU, i zato ćemo iduća vlada biti mi, a vi iduća oporba...“

Oporba izgubila većinu u anketama

Zahtjev stranaka Unije i Liberala da zastupnici usvoje zaključak kako je Njemačkoj potreban novi početak, jer inače prijeti pad u svarnu stagnaciju, Bundestag na kraju rasprave ipak nije prihvatio. Umjesto toga je glasovima SPD-a i Zelenih usvojen zaključak da je Njemačka na putu pozitivnog rasta, što treba biti nastavljeno. Time je, doduše, u praksi demonstrirano da crveno-zelena koalicija ipak još ima makar i tijesnu većinu, ali ništa više neće onemogućiti prijevremene izbore. Zato se, unatoč svoj oštrini tona za govornicom, u hodnicima parlamenta osjećala i stanovita melankolija, ozračje rastanka. Tko, a još više u koje klupe će se mnogi od gotovo 600 današnjih zastupnika opet vratiti u Reichstag, sasvim je neizvjesno, naročito jer zadnje ankete pokazuju kako se prednost konzervativnih i liberalnih smanjila. Po prvi puta su im izgledi pali na ispod 50 posto, što otvara sasvim drugačije koalicijske perspektive.