Njemačke tabu teme

U SAD se Donald Trump kao idealna tema za svađu, pobrinuo za to da se u nekim obiteljima i među prijateljima više ne priča o predsjedniku. Među Britancima je slično kada je riječ o temi Brexit. I u Njemačkoj je tema izbjeglica toliko osjetljiva da je brojni građani radije zaobilaze. U prijateljskim krugovima. I u javnosti također.

"Koje su to osjetljive teme kod kojih se opečemo ako o njima pričamo?". Ovo je pitanje koje je postavio renomirani Institut za demoskopiju Allensbach u okviru svog istraživanja koje je obavljeno na uzorku od 1283 ispitanika u cijeloj Njemačkoj. 71 posto ispitanih je od 14 ponuđenih odgovora odabralo temu izbjeglica. Također kao apsolutno osjetljiva tema je označen: islam.

Razdor između elite i stanovništva

Šefica Instituta Renate Köcher je provela ovu studiju o kojoj je u gostujućem komentaru u Frankfurter Allgemeine Zeitungu napisala: "Ljutnja i uzbuđenost iz 2015. i 2016. (godine dolaska velikog broj izbjeglica op.ur.) godine je u velikoj mjeri nestala. Ali ostao je dojam da elite ne uzimaju u dovoljnoj mjeri ozbiljno zabrinutost stanovništva, pa čak i sumnjaju u njih."

I kada je riječ o trećoj temi se, prema mišljenju ispitanih, može izjašnjavati samo oprezno: ljubav prema domovini i patriotizam. Prije svega je značajan razvoj situacije posljednjih godina: Prije dobra dva desetljeća samo je 16 posto smatralo patriotizam osjetljivom temom, prije 15 godina je taj broj porastao na 26 posto, trenutno za 41 posto Nijemaca ovo predstavlja tabu temu.

"U međuvremenu trećina stanovništva kaže da bi se političari trebali čuvati od toga da pokažu nacionalni ponos ako se ne žele izložiti žestokim napadima", piše profesorica Köcher. Građani sve više strahuju da ih se izvana moglo doživjeti kao desničare ako se izjasne kao patrioti, kaže ona.

Granice slobode prije svega u javnom prostoru

Još jedan zanimljiv rezultat studije Allensbacha pokazuje sljedeće: velika je razlika govoriti o osjetljivim temama u krugu prijatelja i poznanika i u javnosti. 59 posto stanovništva smatra da se privatna mišljenja mogu slobodno izraziti. U javnom prostoru to jamči samo 18 posto ispitanih.

U okviru ove studije su kada je riječ o ovoj temi postavili dodatna pitanja i ispitali Nijemce kada je riječ o izbjeglicama: 61 posto ispitanih smatra da je rizično javno reći da je za izbjeglice urađeno previše. U privatnom prostoru taj broj iznosi samo 31 posto. Renare Köcher smatra da je opseg sloboda u javnom prostoru sve manji. Tome su, kako ona kaže, doprinijele ne samo neriješene kontroverze o važnim odlukama, već i rigoroznost kojom se zahtijevaju određena pravila izražavanja."

Rezultat je sljedeći: Svaki drugi građanin je uvjeren da se danas mnogo više pazi na to kako se u javnosti ponaša i što se kaže. Svaki treći Nijemac kaže da je slobodno izražavanje mišljenja moguće još samo u privatnom prostoru. 41 posto kritizira pretjeranu političku korektnost.

Najbolji primjer za to: kaže se da se ne treba govoriti o "strancima" već o "osobama s migrantskom pozadinom". "To je pojam koji je pogodan za akademske seminare, ali ne i za svakodnevni jezik", kaže Renate Köcher. Dvoje od troje Nijemaca na to gleda na isti način i izbor riječi smatra pretjeranim. I rodna neutralnost prema mišljenju većine ide predaleko i dovodi do nerazumijevanja među svim generacijama i obrazovnim slojevima, baš kao i službeno uvođenje trećeg spola.

Ako onda još i "Kralj crnaca" („Negerkönig") u knjizi Astrid Lindgrens "Pipi duga čarapa"mora biti preimenovan u "Kralj Pacifika" kako bi se prema današnjim mjerilima bilo politički korektno onda je to mnogima previše. Tri od četiri Nijemca žele radije zadržati originalnu verziju i jasno odbijaju naknadni prijedlog korekcije koji je u skladu s današnjom senzibilnošću i normama. Tendencija onih koji to odbijaju je u porastu.

Prije svega istočnonjemačko stanovništvo, koje, kako kaže Koecher, ima relativno svježa povijesna sjećanja na podvrgavanje strogim propisima i ograničavanja, smatra da ove rasprave idu predaleko. Oni su sve više iritirani propisima o tome što se smije reći i kako se mora ponašati, kaže Köcher.

Poštovanje umjesto odgoja

"Brojni građani smatraju da se u tom smislu radi o pomanjkanju poštovanja te kažu da samo žele biti shvaćeni ozbiljno sa svojim brigama i stavovima, te da se o bitnim tendencijama otvoreno raspravlja i prije svega žele biti pošteđeni odgajateljskog ludila", zaključuje Renate Köcher iz Instituta za demoskopiju Allensbach na kraju njezinog gostujućeg komentar u Frankfurter Allgemeine Zeitungu.

No ipak: Kada je riječ o temi zaštite klime, jednakopravnosti, nezaposlenosti ili odgoja djece velika većina Nijemaca se ne osjeća ograničenim u svojoj slobodi izražavanja.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android