1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Svjetski dan prevencije samoubojstva

Andrea Grunau / Marko Bašić10. rujna 2012

Svake 53 minute u Njemačkoj si život oduzme jedna osoba. Za njihove bližnje svijet se sruši, a ostali obično šute. Stručnjaci pozivaju na otvorenije razgovore o toj temi i kvalitetniju pomoć pogođenim osobama.

https://p.dw.com/p/165sR
Foto: Fotolia/Kwest

Samoubojstvo koje je 2009. godine počinio vratar njemačke nogometne reprezentacije Robert Enke i o kojem se naveliko pisalo u medijima mnoge je navelo na pomisao da učine isto. "Ako je njemu bilo tako loše u životu, kako da onda meni bude dobro?", bila je prema riječima Georga Fiedlera iz Terapijskog centra za prevenciju ovisnosti sveučilišne klinike u Hamburgu reakcija mnogih pacijenata. Fiedler je tajnik njemačkog Nacionalnog programa za prevenciju samoubojstva koji obuhvaća 200 znanstvenika i stručnjaka. Kaže kako je nakon Enkeove smrti "porastao broj mladih muškaraca iz te dobne skupine koji su si odlučili oduzeti život, i to upravo onako kako je to učinio Enke".

Užas za bližnje

"Sin nam je na komad papira napisao da će učiniti isto što i Robert i bacio se pod vlak." S ovakvim i sličnim izjavama susretala se Elisabeth Brockmann koja radi na telefonskoj liniji za pomoć osobama čiji su bližnji počinili samoubojstvo njemačke udruge AGUS. "Za obitelj i prijatelje osobe koja počini samoubojstvo to je doista stravičan događaj s katastrofalnim posljedicama", izjavila je Brockmann u razgovoru za DW. Ističe da njihova okolina najčešće reagira bespomoćnom šutnjom. Prijatelji, susjedi i kolege povlače se upravo onda kada im je pomoć najpotrebnija, vjerojatno i zbog toga što je samoubojstvo stoljećima tabuizirano i smatrano grijehom. Stručnjaci i oni koji žele pomoći povodom Svjetskog dana prevencije samoubojstva koji se obilježava 10. rujna upozorili su da se o samoubojstvima treba više govoriti te da osobama čiji su bližnji počinili samoubojstvo treba kvalitetnija pomoć, no također naglašavaju kako pritom uvijek valja paziti kakvu se poruku odašilje, objašnjava Brockmann.

Nakon smrti Roberta Enkea porastao je broj samoubojstava u Njemačkoj
Nakon smrti Roberta Enkea porastao je broj samoubojstava u NjemačkojFoto: picture alliance / dpa

Za prevenciju je važno da se taj očajnički čin ne osuđuje kao zločin niti da ga se glorificira kao herojstvo, naglasio je u razgovoru za DW Georg Fiedler, inače psiholog. "Osoba koja želi počiniti samoubojstvo ne mora nužno htjeti umrijeti, nego ne zna kako da nastavi živjeti.“ Zbog toga većina ljudi koji razmišljaju o suicidu traži pomoć, no osim psihijatrijskih bolnica premalo je institucija kojima se mogu obratiti. Prema statistikama u Njemačkoj je 2010. godine samoubojstvo počinila 10.021 osoba, a broj pokušaja samoubojstva je oko deset puta veći. Više je ljudi koji si sami oduzmu život nego što je smrtnih slučajeva zbog prometnih nesreća, ubojstava, zloporabe droge i AIDS-a zajedno. Svakim samoubojstvom blisku osobu izgubi šest do osam ljudi.

Zašto?

Kao i u drugim zemljama, u Njemačkoj su samoubojstvu znatno skloniji muškarci nego žene. Rizik je s godinama sve veći: prosječna starost samoubojica u Njemačkoj 2010. godine iznosila je 56 godina. Samoubojstvo je također jedan od glavnih uzroka smrti kod mladih ljudi. No, što je njegov uzrok? Ovo je pitanje koje obitelj i prijatelje muči još godinama, kaže Elisabeth Brockmann: "Što se dogodilo mom suprugu ili djetetu? Jesam li nešto previdjela, jesam li ja kriva?" Pitanje je to na koje ni znanost ne zna odgovor.

Osobama sklonima samoubojstvu te rodbini i prijateljima ljudi koji su ga počinili potrebna je pomoć
Osobama sklonima samoubojstvu te rodbini i prijateljima ljudi koji su ga počinili potrebna je pomoćFoto: AGUS

Iako točnog odgovora nema, liječnici i psiholozi procjenjuju da oko 90 posto ljudi koji si oduzmu život pati od neke psihičke bolesti. U rizične skupine ne ubrajaju se samo depresivne osobe nego i ovisnici te osobe koje pate od fobija. Istraživanja pokazuju da utjecaja isto tako imaju nezaposlenost i gospodarske krize, kaže Fiedler. AGUS-ova socijalna pedagoginja Elisabeth Brockmann smatra kako ljudi za samoubojstvo pokušavaju pronaći jednostavna objašnjenja: "Recimo, često kažu da je osoba imala groznog šefa, da su u školi previše tražili njega, da supruga često nije bilo kod kuće, no to sa stvarnošću nema nikakve veze, faktora je uvijek mnogo."

Potpomognuto samoubojstvo – razlog za brigu

Prevencija suicida nije zadaća rodbine i prijatelja osoba koje počine suicid, kaže Brockmann. Pojašnjava kako im je potrebna sva raspoloživa snaga da prebrode taj traumatičan događaj, jer i oni su sami rizična skupina. Kao velik problem ističe činjenicu da nema središnje institucije kojoj bi se osobe sklone suicidu mogle obratiti, kao ni političara koje ovaj problem osobito zanima. Istog je mišljenja i Georg Fiedler iz Nacionalnog programa za prevenciju suicida, koji je također zabrinut zbog aktualne rasprave oko zakona o potpomognutom samoubojstvu. "Stječe se dojam da osim davanja smrtonosnih doza lijekova za nasmrt bolesne osobe nema drugog načina da dostojno umru", kaže Fiedler.

Potpomognuto samoubojstvo predmet je mnogih prijepora
Potpomognuto samoubojstvo predmet je mnogih prijeporaFoto: picture-alliance/dpa

U udruzi AGUS tvrde kako su im se javljali tugujući članovi obitelji i prijatelji tvrdeći kako su organizacije za potpomognuto samoubojstvo njihovim najmilijima prijevremeno okončali život, bez da su se i oni sami na to odlučili. Izrazito opasno je i to da se na internetskim stranicama nekih organizacija promiču sigurne metode samoubojstva, smatra Fiedler i zaključuje: "Grozno je da se mlade ljude u teškim situacijama još i potiče na to da umjesto života odaberu smrt."