Svijeća u snijegu

Kada sam prvi put krenuo izvještavati s prosvjeda, osmog prosinca prošle godine, nad Banovim brdom se spuštao gusti, mokri mrak. A sada dani bivaju duži. Polazim na skup zakazan u 18 sati na platou ispred Filozofskog fakulteta prije pet, i još je dan.

Autobus se spušta ka Adi, kroz prozor promatram kako sa zapada, tamo od Save, rumenilo osvaja vedro nebo i miješa se s crnim tintom. Ovaj put zrak gotovo miriše na proljeće. Kolnici i pločnici su suhi, samo tu i tamo, okrznut i zaboravljen samuje poneki brežuljak prljavog snijega.

Grupa ljudi u žutim prslucima silazi niz tramvajski nadvožnjak od Hipodroma. Prate ih kamere. Postaje mi jasno da su to pripadnici „Lokalnog fronta" iz Kraljeva, koji već četiri dana pješače u svom „Ibarskom maršu" kako bi se priključili beogradskoj šetnji. Stižu točno na vrijeme.

Drugačija šetnja

Nisu samo vremenske prilike različite u odnosu na šest prethodnih protestnih okupljanja. Danas nije subota, radni je dan. A i povod je drugačiji. Prije godinu dana u Kosovskoj Mitrovici ubijen je političar Oliver Ivanović. On je bio glas umjerenosti i razuma u teškim vremenima. Odbijao je nasilje. Smatrao je da je pristojnih ljudi ipak više od nasilnika. Već 365 dana građani čekaju odgovor na jednostavna pitanja: Tko je ubio Olivera Ivanovića? Tko je dao nalog za egzekuciju?"

Glumac Branislav Trifunović je na početku skupa rekao da je Ivanović bio čovjek koji je mislio svojom glavom i koji se borio za suživot Srba i Albanaca. Pročitao je i izjavu Olivera Ivanovića: „Nisam problem ja kao osoba, nego to što govorim istinu kao i jeku te istine. Ako ne djelujete, onda gledajte nasilje – u atmosferi straha se ne živi. Građani su zastrašeni i razumijem ih, ali nitko nema pravo da svojim strahom ugrozi budućnost ostalih, oduprite se, nas je ipak više".

Potom se Trifunović obratio prisutnima: „Molim vas da spustite zviždaljke, transparente. Šetat ćemo u čast Olivera Ivanovića s njegovom obitelji. Šetat ćemo s pitanjem – Tko je naredio ubojstvo Olivera Ivanovića? Kada stignemo do Slavije, upalite svijeće, upalite i podignite telefone na gore... Da osvijetlimo ono što je Oliver rekao – 'Nas je ipak više!'". Te riječi Olivera Ivanovića bile su istaknute na čelu kolone kao jedini transparent.

Ljudi su se i ovaj put okupili u velikom broju. Grupa aktivista „Lokalnog fronta" iz Kraljeva koju sam vidio iz autobusa stala je na čelo kolone. U jednom trenutku se kolona protezala od Terazija do Slavije. Zaobišla je „Vučićevu fontanu" i potom pošla uzbrdicom prema Hramu Svetog Save.

Nije bilo hladno, skoro da se osjećao dašak proljeća.

Predsjednik i udovica

Na istom mjestu je tog jutra (16.01.) svijeće za Olivera Ivanovića palila njegova udovica Milena Ivanović ali i ljudi iz državnog vrha, uključujući šefa ureda za Kosovo, ministra obrane, premijerku i predsjednika države. Milena Ivanović nije htjela sudjelovati na večernjoj šetnji za njenog supruga, jer, kako kaže, ne želi da politizirati njegovu smrt. Na to svakako ima pravo. Ali i to je politički stav.

Na tom istom mjestu će već danas neka druga masa klicati Vladimiru Putinu.

Kao da Srbija postoji u nekoliko verzija. Ova koja je inače glasna u protestima, ali večeras samo tiho žamori, pali svijeće i sjeća se jednog mučki ubijenog čovjeka. Ali i ona službena, navodno većinska, koju utjelovljuje Aleksandar Vučić, predsjednik čiji lik građane sačekuje na svim kioscima, u svakom televizijskom prijemniku, na svakom raspoloživom komunikacionom kanalu.

Postoji i ona treća Srbija, koja ide svojim putem. Ljudi koji skrenu u bočne ulice kada ugledaju kolonu, oni koji pijuckaju svoje piće u fensi lokalima ili žure iz trgovina kući. Ljudi koje vjerojatno ne zanima ni ruski predsjednik, ni tko je ubio Olivera Ivanovića. Njih sve to kao da se ne tiče. Apstinenti za koje rijetko tko može reći što zapravo žele, jer se trude ostati politički nevidljivi. I tako uvijek staju na stranu jačeg.

Voštanica u snijegu

S ovim mislima stižem u koloni do Hrama. Njemu se od mase više ne može prići. Sve vrijeme se sa razglasa čuje pjesma „Vostani Serbie". Oni koji su prvi pristigli svijeće su polagali uz stupove Hrama. Brojni ljudi sa začelja su se snašli tako što su svijeće pobadali u rijetke hrpe snijega pored pločnika. Organizatori su se na kraju skupa zahvalili svima što su u velikom broju došli da odaju počast ubijenom Ivanoviću. Najavili sljedeći prosvjed za subotu (19.01.) od 18.00.

Vraćam se pješice ka Slaviji. Trg bez automobila izgleda sablasno. Vučićeva fontana pleše svoj nijemi svjetlosni ples.