Sveučilišta ili Visoka strukovna učilišta?

Uwe Rönna znanstvenik je koji predaje na jednom visokom strukovnom učilištu u Aachenu i koji svojim istraživanjima nastoji poboljšati svakodnevicu ljudi. Kao u ovom slučaju, gdje testiraju motor za jednog proizvođača automobila. Upravo je praksa ono što je ključno za njemačka visoka učilišta. Zbog toga se s ponosom i nazivaju 'sveučilišta za primjenjenu znanost'.

Prednost učilišta je praksa

To je pravi izraz, smatra predsjednik učilišta u Kölnu, Joachim Metzner: ''Mi imamo nastavnički kolektiv koji se isključivo sastoji od profesora s praktičnim iskustvom, njima pomažu i osobe koje rade u struci i uz to obrazuju i naše studente.'' Skrb o studentima još je jedna posebnost visokih učilišta, dodaje Metzner. Studenti uče u malim skupinama i uz dobro organiziran nastavni program, koji sliči onom u osnovnim školama. Upravo zbog toga, učilišta nemaju problema pri prebacivanju na nove akademske nazive, prvostupnik/ca (baccalaureus/a) i magistar/ra.

''Studijski smjer baccalaureus/a veoma je sličan nekadašnjem diplomskom studiju visokih strukovnih učilišta. Sveučilištima je znatno teže odrediti nastavni program u kojem se osnovne sposobnosti dobivene tijekom školovanja za baccaleureusa, mogu iskoristiti i na početku studija, kaže Metzner.

Bez mature do diplome

Nije ni čudo da se visoka strukovna učilišta smatraju prilagodljivijima nego sveučilišta. Uz praktično obrazovanje njihova je karakteristika i ta, što se na njima može studirati i bez mature. Dovoljna je samo tzv. strukovna matura, što znači, uspješno završen 12. razred gimnazije. Upravo je to slučaj kod Ümüta Bolutoma, koji u Kölnu studira mikroekonomiju. ''Nisam imao završenu maturu, ali sam imao stručnu izobrazbu i tako sam bio u mogućnosti upisati se na visoko učilište. Upravo je to bio razlog. Veoma mi se sviđa što se više ulaže u praktična znanja'', kaže Bolutom.

Njegova kolegica Nilab Malek također ne žali zbog svoje odluke da studira gospodarsko pravo na učilištu. ''Privatni studiji su preskupi, a na sveučilištima nije bilo ovog smjera. Odlučila sam se za gospodarsko pravo, jer se odnosi na gospodarstvo i pravo, a ja sam u svakom slučaju htjela studirati pravo. To su zapravo bile sređene dvije muhe jednim udarcem'', kaže Malek.

Poput Ümüta i Nilab, svaki treći student u Njemačkoj studira na nekom od visokih strukovnih učilišta. Taj će se broj i povećati, jer su neke savezne pokrajine poput Sjeverne Rajne-Vestfalije, donijele odluku o izgradnji novih učilišta.