Svatko posti na svoj način

“Učini svom tijelu nešto dobro, kako bi tvoja duša bila voljna stanovati u njemu“ - ova se rečenica pripisuje Svetoj Tereziji Avilskoj, mističarki iz 16. stoljeća. Rečenica prilično jasno opisuje o čemu se radi kada je u pitanju post: o čišćenju duše, o pokori i o težnji za srećom. Onaj tko posti, pazi na sebe i druge.

Post je prisutan u skoro svim vjerama

Sama riječ post u biti znači "biti ustrajan". U skoro svim vjerama se posti. Židovi poste na "Dan pomirenja", tzv. Yom Kippur, a muslimani u vrijeme ramazana. Kršćanska tradicija posta je vezana uz priču o Isusu Kristu, koji je 40 dana proveo u pustinji, gdje je bio sam i izložen kušnjama. Iris Macke iz ekumenskog društva "Druga vremena" objašnjava da se kršćani danas u vrijeme korizme također pripremaju za susret s Bogom. “Kako bismo se mogli usredotočiti na susret s Bogom, postimo. S druge strane, post je dobar i za tijelo i dušu - ubaciti u manju brzinu i jednostavno gledati što to zapravo čini život", kaže Macke.

Od 4. stoljeća kršćani svjesno poste za korizmu - vrijeme između Pepelnice i Uskrsa. Time simbolično prate Isusa Krista na njegovom križnom putu. Na koji će način postiti i čega će se pritome odreći, to ovisi o vlastitim navikama. Neki se odreknu alkoholnih pića i cigareta, drugi televizije, treći se pak odlučuju da će više izlaziti u prirodu, baviti se sportom ili svakog jutra čitati po jedan psalam. Iza svih tih nastojanja kod mnogih se krije želja približavanja Bogu. Vjernici za vrijeme korizme pokušavaju povezati tijelo i dušu. Ne isključivo zbog toga da u nečemu ustraju ili da nekomu nešto dokažu, nego jednostavno kako bi očistili dušu i tijelo.

Autori: Matthias Lemme / Marina Martinović

Odg. urednica: Marijana Ljubičić