1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

'Suočavanje s jugoslavenskim kontroverzama'

17. prosinca 2010

Knjiga "Suočavanje s jugoslavenskim kontroverzama" predstavlja izravan napad na jednostrane interpretacije, koje su nacionalistički političari i mediji nametnuli masovnoj kulturi svih bivših jugoslavenskih republika.

https://p.dw.com/p/QeJ8
Zastava bivše Jugoslavije

Jugoslavenska kultura nije umrla sa jugoslavenskom državom i idejom, ona i dalje postoji, ne pod tim nazivom, ali u kontekstu svijesti ona je i dalje jedna realnost koja svjedoči kako su međusobne mržnje, netrpeljivosti i razlike bile ishod smišljene propagande republičkih i pokrajinskih birokracija. Jedan od dokaza kako ta kultura postoji je knjiga Beogradskog centra za ljudska prava “Suočavanje s jugoslavenskim kontroverzama“, u kojoj je preko 300 autora iz svih republika bivše SFRJ te stranih stručnjaka zajedničkim snagama deset godina pokušavalo otvoriti pitanja vezana za blisku prošlost i događaje iz novije povijesti. Knjiga je u srijedu (15.12) predstavljena u Beogradu, a na promociji su govorili direktor Beogradskog centra za ljudska prava Vojin Dimitrijević, povjesničar Nikola Samardžić, profesor Ekonomskog fakulteta Ivan Vujačić i izvršni direktor Građanskih inicijativa Miljenko Dereta.

Najvažnija pitanja knjige su…

Knjiga “Suočavanje s jugoslavenskim kontroverzama“ bavi se temama koje se čak i danas, 15 godina otkako je završio sukob, ne otvaraju često ili ne na pravi način. Primjeri za to su percepcija Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) u Haagu u svim ratom zahvaćenim republikama, operacije ’Bljesak’ i ’Oluja’ te mnogi drugi mitovi na ovim prostorima. Vojin Dimitrijević naveo je neke od najvažnijih pitanja koja ova knjiga otvara.

Knjiga 'Suočavanje s jugoslavenskim kontroverzama'
"Knjiga 'Suočavanje s jugoslavenskim kontroverzama' pruža verzije koje su usklađene i dogovorene između različitih sudionika o istim događajima"

“Ako je riječ o haaškom tribunalu, tu smo imali potpuno poricanje tog Suda u Srbiji kao nezakonitog, dok je na primjer u BiH postojala oduševljena podrška ovom tribunalu. No kada se kasnije sudilo nekim Bošnjacima, pokazalo se kako se to nije trebalo raditi. U Hrvatskoj je predsjednik Vrhovnog suda tvrdio kako Hrvat ne može izvršiti ratni zločin i slično. Sve se to u ovom poglavlju sleglo, posebno što su u njegovom pisanju sudjelovali stranci koji nisu vezani za događaje na način na koji su ljudi s ovih područja“, kaže Dimitrijević. U knjizi se autori bave ratnim operacijama, priča on, kako je na primjer nevjerojatno lako hrvatska vojska postigla uspjeh u operaciji Bljesak, piše se o dokumentima koji dovode u sumnju je li operacija Oluja - bez obzira na to što se pred haaškim tribunalom mora suditi onima koji su pri tome ubijali civile – bila iskren otpor nadolazećoj hrvatskoj vojsci ili je to bio u pozadini postignut dogovor između Tuđmana i Miloševića o preseljenju Srba iz Hrvatske negdje u istočnu Bosnu kako bi bili bliži Srbiji i stvorili nacionalno zaokružene države, pri čemu su naravno zaboravili da postoje i muslimani, koji su često u politici kod nas bili zaboravljena komponenta.

90% je živjelo bolje u Jugoslaviji

Ono što je važno napomenuti za noviju povijest odnosa Hrvatske i Srbije je to kako su te teme pisali povjesničari iz te dvije zemlje, koji su se uspjeli dogovoriti oko važnih činjenica. Međutim, istraživanja koja su provedena pokazala su koliko je očigledan utjecaj “mitomanije“ i stvaranje slike preko medija na građane. “U jednoj anketi bilo je pitanje: Kada se bolje živjelo: danas ili u Jugoslaviji? 90 posto ljudi smatra kako se onda bolje živjelo, ali je to osobno iskustvo. Na pitanje je li ulazak u Jugoslaviju 1918. bio velika srpska greška, ispitanici su odgovorili sa da, zato što su im svih ovih godina to ponavljali patriotski znanstvenici, dok su prvo pitanje sami doživjeli”, ističe Dimitrijević.

Vojin Dimitrijević
Vojin DimitrijevićFoto: Media Centar

Knjiga je, osim Beograda, predstavljena i u Sarajevu, a u planu je i promocija u Zagrebu. Zu već spomenute teme, knjiga otvara pitanje autonomije Kosova od 1974. do 1989. godine, zatim, utjecaj nezavisnosti na sudbine manjina u novonastalim državama, propituje način raspada Jugoslavije te bavimo li se povijesnim činjenicama ili povijesnom mitologijom.

Povjesničar Nikola Samardžić naglasio je kako je vidljivo da zajednička povijest nije toliko strašna, kako je Jugoslavija bila veoma uspešna multikulturna, multireligijska tvorevina, ali su proizvodnja tradicije i etničkih distanci dovele do mržnje koja između samih jugoslavenskih nacija nije postojala u godinama koje su prethodile konfliktu.

Na idućoj stranici pročitajte: Važno pitanje eksploatacije

Glavno pitanje – pitanje eksploatacije

“Većina državnih tvorevina, koje su nastale iz Jugoslavije, duže su vremena provele u Jugoslaviji nego kao nezavisne države. Proces asimilacije se odvijao i na razini intenzivnog razvoja medija, koji su s druge strane doveli do stvaranja razlika i izmišljanja tradicije, mržnja se proizvodila na izmišljanju ili potenciranju mržnje iz novije i dalje prošlosti. Postoji pozitivno iskustvo iz prošlosti, uspjeh ove knjige u kojoj su sudjelovali autori sa skoro cijelog područja bivše SFRJ govori u prilog tome. Povijest i sa svojim činjenicama i mitovima dragocjen je izvor iskustva“, istaknuo je Samardžić.

Miljenko Dereta i Nikola Samardžić
Miljenko Dereta (l.) i Nikola SamardžićFoto: Media Centar

Prema profesoru Vujačiću, jedno od najvećih pitanja je pitanje eksploatacije, jer su se sve zemlje - nastale raspadom SFRJ - žalile kako su bile eksploatirane u toj zemlji, što je logički nemoguće. “Da bi netko bio eksploatisan, mora postojati netko tko ga eksploatira. Ako su svi bili eksploatirani, onda taj netko tko je počinitelj ne postoji, kao ni sama eksploatacija“, rekao je Vujačić. Knjiga je objavljena u Sarajevu, a uskoro će biti dostupna na internet stranici NGO-a, ’Građanske inicijative’ iz Beograda. Predsjednik inicijative Miljenko Dereta za Deutsche Welle kaže kako su pitanja raščišćavanja kontroverzi iz bliže prošlosti veoma važna i zbog novih generacija.

“Nastavnici nam se sve češće obraćaju i traže argumente na pitanja koja im učenici postavljaju. Mislim kako je ova knjiga izuzetno važna zbog toga što onima koji žele uspostaviti drugačiju komunikaciju i na pravi način upoznati nove generacije s onim što se zapravo događalo sa SFRJ-om (kako se raspala, zašto se raspala i tko je za to odgovoran) pruža tu mogućnost. Knjiga pruža verzije koje su usklađene i dogovorene između različitih sudionika u istim događajima, a to je jedini način da se shvati posebno u Srbiji kako ne postoji jedna, samo naša istina, nego više kuteva iz kojih se jedna činjenica može promatrati“, kaže Dereta.

“Mitomanija“ se smanjila, ali zbog umora

Pitanje suočavanja sa jugoslavenskim kontroverzama u jednom dijelu je i pitanje otklona od “mitomanije“ u kojoj živimo posljednja dva desetljeća. Na mitovima su izgrađene nacionalističke ideologije koje su narode na prostoru bivše SFRJ gurnule u prljav rat. Iako postoje sve češća i brojnija istraživanja o poznavanju povijesti, povijesnim udžbenicima, ne treba samo tu tražiti uzroke “mitomanije“, no tu ih treba na prvom mjestu sjeći, jer, ako se povijest bavi činjenicama, onda mjesta za mitove nema. Profesor Vojin Dimitrijević kaže kako mu se čini da se “mitomanija“ smanjila, ali samo zbog umora.

“Izaćit ćemo nekada iz ’mitomanije’, ali ne na neki zdrav način, izaći ćemo ravnodušno. Kada ljudima ponavljate veliku frazu, ona dosadi. Bojim se kako to nije obrisano nekim jačim intelektualnim naporom. Nestalo je samo zato što je postalo dosadno. Bojim se kako se može vratiti. Nismo produzeli sve mjere“, zaključio je Dimitrijević.

Autorica: Žarka Radoja

Odg. ur.: Marijana Ljubičić