Sud za ljudska prava kritizira Njemačku zbog „Stasi-sudaca“

Europski sud za ljudska prava nezadovoljan je načinom na koji se Savezna Republika Njemačka odnosi prema naslijeđu DDR-diktature, ali su suci u Strasbourgu ipak odlučili da javnost nema nužno pravo saznati imena bivših agenata Stasija koji su u ujedinjenoj Njemačkoj obnašali (i još obnašaju) istaknute dužnosti u pravosudnom sustavu. Presudom je tako okončan spor koji traje oko 12 godina.

Njemački tabloid Bild-Zeitung je naime zahtijevao od vlasti savezne zemlje Brandenburg da objavi imena državnih službenika koji su zaposleni u pravosudnom sustavu, i koji su prije ujedinjenja bili aktivni suradnici DDR-ovog Ministarstva za državnu sigurnost, obavještajne službe i tajne policije poznatije pod imenom Stasi.

Sud u Strasbourgu u argumentaciji presude kaže da se Bild u tom konkretnom slučaju ne može pozivati na slobodu medija. Jedan novinar Bild je naime pokušao ishoditi objavu imena i mjesta na kojima radi 13 sudaca, odnosno jednog državnog odvjetnika – bivših suradnika Stasija, koji su nakon ujedinjenja nastavili raditi u pravosudnom sustavu SR Njemačke.

Stasijevi životopisi

Reporter njemačkog lista Hans-Wilhelm Saure je osim toga htio dobiti informacije i o postupcima u koje su ti suci bili uključeni, odnosno potvrdu jesu li oni doista donosili presude i u postupcima koji se tiču žrtava SED-režima.

Sud u Strasbourgu istovremeno je kritizirao Njemačku zbog neispunjavanja obveza po pitanju informiranja javnosti o spomenutim sucima. Europski sud za ljudska prava smatra naime da su njemačke vlasti Bild-Zeitungu morale dati dodatne informacije o samim sucima (ali ne i njihova imena), uključujući i one spoznaje koje opterećuju spomenute suce i državnog odvjetnika po pitanju njihovih ranijih aktivnosti u DDR-u.

Ovaj slučaj je relevantan zbog načina na koji se Njemačka suočila s ostavštinom DDR-a. Naime, nakon pada Berlinskog zida i ujedinjenja Istočne i Zapadne Njemačke, sucima i državnim odvjetnicima koji su radili u pravosudnom aparatu DDR-a omogućeno je da se natječu za pozicije u pravosuđu svih 16 saveznih zemalja. Novinar Saure je proteklih godina pokušao saznati imena 13 sudaca sa Stasijevim životopisom, koji su 2013. bili aktivni u Brandenburgu.

Objavu imena „Stasi-sudaca" zahtijeva i savezna povjerenica za žrtve komunističke SED-diktature Evelyn Zupke, koja je već sredinom ožujka za Bild izjavila: „Ovdje se radi o tome da se zauvijek osudi te ljude, već o tome da se pokaže tko je u DDR-u imao kakvu odgovornost."

Njemačka (ne)transparentnost

Zupke je tada za ovaj list dodala da se šest od tih 13 sudaca u Brandenburgu bavilo i slučajevima u kojima se radilo o pitanjima vezanima uz odštetu za nepravdu koju su žrtve pretrpjele od strane SED-a: „Za žrtve je to teška situacija u kojoj ne znaju je li sudac koji odlučuje o njihovoj rehabilitaciji ili odšteti, ranije i sam bio aktivan za Stasi." Zupke je dodala da je veća doza transparentnosti itekako potrebna „kako bi se ojačalo povjerenje u institucije naše pravne države, a pogotovo povjerenje onih ljudi koji su patili od posljedica SED-diktature."

U svibnju 2011. je tadašnji ministar pravosuđa u Brandenburgu, Volkmar Schöneburg (Ljevica), priznao da 13 tadašnjih sudaca ima Stasi-prošlost. Imena tih sudaca ministar nije htio objaviti, a nadležni sudovi u Brandenburgu su tada potvrdili da to ni ne mora učiniti. Aktualnom presudom Europskog suda za ljudska prava Njemačku se doduše kritizira da premalo čini po pitanju transparentnosti u ovom slučaju, čime je po mišljenju Strasbourga prekršila članak 10. Europske konvencije o ljudskim pravima.

Koliko je „Stasi-sudaca" još uvijek aktivno u njemačkom pravosuđu? To nije poznato. Po informacija Bilda, tri suca su 2016. već bila umirovljena.

epd/kna/Bild/ECHR/ms

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu