Stručnjaci protiv centralizacije socijalne skrbi

Najavljena reforma sustava socijalne skrbi u Hrvatskoj isprovocirala je niz kritičkih reakcija iz krila same struke, a na račun sektorskog ministra Josipa Aladrovića koji predvodi izmjene. Štoviše, teško je prisjetiti se do te mjere unisonog neslaganja stručnih nevladinih aktera. Gotovo da ne nema pripadnika studija socijalnog rada, Udruge socijalnih radnika ili pripadajućih sindikata koji nisu podigli svoj glas. Tu se ubrajaju i sve stručne komore u sustavu: socijalnih radnika, socijalnih pedagoga, psihologa, psihoterapeuta i edukacijskih terapeuta.

Osnovna zamjerka na račun budućeg izgleda sustava jest njegova radikalna centraliziranost. Preciznije kazano, ukinula bi se pravna osobnost lokalnih centara za socijalnu skrb, dok će sve ovlasti preuzeti središnji ured u Zagrebu sa svojim županijskim podružnicama i pridodanim ispostavama. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike RH objašnjava takvu reorganizaciju potrebom ujednačavanja djelovanja. Reforma je zacrtana nakon tragičnog slučaja u kojem je jedna djevojčica ubijena kad ju je socijalna služba vratila iz udomiteljske u biološku obitelj.

Apel međunarodne federacije

Domaći predstavnici struke danas prigovaraju metodi kojom ministar želi popraviti sustav koji je, po njihovu mišljenju, ionako previše centraliziran. Poručuju da socijalnim radnicima treba više edukacije, dodatnih radnih mjesta i financija, a ne upravljanje iz glavnoga grada, naročito s obzirom na to da lokalne službe najbolje poznaju situaciju u lokalnim sredinama. Takva razmjerna neovisnost bi ujedno bila u skladu sa suvremenim praksama socijalnog rada u svijetu. Stajalištu hrvatske struke pridružila se krajem mjeseca studenog i Međunarodna federacija socijalnih radnika (IFSW).

Ta je organizacija apelirala na ministra Josipa Aladrovića da iznova posluša struku u svojoj zemlji i da svakako odustane od centralizacije. Osim toga IFSW smatra da postojeći centri za socijalnu skrb imaju previše nadležnosti i korisnika usluga, a premalo kadra i sredstava za rad. „Taj poziv međunarodne federacije nije slučajan, jer je već napadno očito da Hrvatska ne uspijeva europeizirati svoju socijalnu politiku“, rekao nam je na ovu temu Gojko Bežovan, profesor socijalnog rada na Pravnom fakultetu u Zagrebu.

„Europski standardi reforme bi podrazumijevali korake odozdol“, dodao je on, „kroz međusobnu koordinaciju. Ovako pak imamo neinformirane lokalne dionike sustava, isključene predstavnike akademske zajednice i organizacija civilnog društva, dok se Vlada RH postavlja kao samopozvana. To je, drugim riječima, reforma odozgor, a takav naopaki pristup je jamstvo za neuspjeh. Ako ključni dionici nemaju priliku za očitovanje o izazovima reforme, onda taj proces nije njihov, i neće biti pripravni u njemu sudjelovati. Centralizacija i paternalizam države dovode u pitanje smisao čitavog koncepta socijalne skrbi.“

Klijentelistička i kompradorska država

Bežovan među ostalim drži kako je reforma sustava bila prilika da se prodiskutiraju i poprave razni njegovi nedostaci. Primjerice, jedno od osnovnih pitanja – trebaju li svi građani imati ista socijalna prava i treba li se u sustavu provoditi jedinstvena procedura? „Imamo gradove i općine, naime, koji uvode svoje socijalne programe, ustvari kupuju glasove pred izbore, a to čini državu klijentelističkom i kompradorskom. Nadalje, povećan je broj mogućnosti korporativnog sektora da socijalnim davanjima nagradi zaposlene, a to je protivno smjeru europeizacije", uvjeren je Gojko Bežovan.

On zaključuje da je Hrvatskoj umjesto toga neophodan usmjereni regionalni razvoj, uz procese konvergencije umjesto divergencije. U protivnom, sustav bi se mogao praktično urušiti, na štetu najosjetljivijih društvenih skupina. Hrvatski stručnjaci za socijalnu skrb predlažu da se ministar ugleda na Sloveniju koja je u tom kontekstu zavidno iskoristila EU-sredstva. Procedura u sustavu je ujednačena, a lokalni centri su postali ključne institucije. Također, dobili su više prostora za rad, novu opremu, dosta novih radnih mjesta, pa su i neke starije članice EU-a slijedile njihov put u razvoju svojih sustava.

Ministar se ne odaziva na upite

Ministar rada i socijalne politike RH Josip Aladrović, međutim, nije se dosad izravno očitovao o rastućim kritikama. Stoga smo mu uputili pitanje, ukratko kazano: hoće li slijediti išta od smjernica u apelu Međunarodne federacije socijalnih radnika? Naglasili smo primjedbu na centralizaciju, no iz kabineta ministra nismo dobili direktan osvrt na taj specifičan problem niti apel ISFW-a. Ipak, odgovor nije ni kratak, pa ćemo ga najvećim dijelom prepričati i dijelom citirati s obzirom na glavne akcente. Fokus se najviše zadržava na tumačenju razloga za novu strukturu sustava.

Tvrdi se tako da poboljšanje standarda socijalnog rada kroz smanjenje javnih ovlasti i manji broj korisnika, odnosno dodatna zapošljavanja, nije moguće riješiti bez sustavnog uvođenja promjena. Izdvojeno je i to da je ovo ministarstvo s navedene osnove u proteklom periodu zaposlilo 200 novih stručnjaka u sustavu. „Važno je istaknuti da u reformi naglasak nije na kontroli već upravo na kvaliteti stručnog rada i pruženih usluga što planiramo postići standardizacijom i ujednačavanjem stručnog postupanja“, odbacuju zamjerke iz ministarstva.

„Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se korištenje stručnih metoda rada i rad po principu 'vođenja slučaja', uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup“, glasi stajalište sektorske izvršne vlasti. U svakom slučaju, bez npr. podcrtavanja najavljenih većih proračunskih izdvajanja za rad sustava. Inzistira se na interesu lokalne zajednice kao prioritetu, osobito u nerazvijenim područjima, dok će socijalni planovi županija biti temelj za razvoj mreže usluga i ugovaranje. Prije svega toga, uvodni dio e-maila koji smo primili, opisuje cjelovitu reformu kao paket od sedam zakona i tri nacionalna plana.

Poziv na daljnju diskusiju

Paket su s ministarstvom aranžirali: „(…) članovi Nacionalnog vijeća za razvoj socijalnih politika sastavljenog od predstavnika civilnih udruga, strukovnih komora, akademske zajednice te drugih stručnjaka iz sustava (…)“. Dodano je da su socijalni radnici „bili uvaženi u svim prijedlozima“ usmjerenim na sustav efikasniji za korisnike. Napominje se da su zakonski prijedlozi u većem dijelu dobili podršku spomenutih predstavnika struke, te su usklađeni s njihovim zahtjevima, osobito u smjeru smanjenja rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Ovdje treba reći da su takvi izrazi podrške već i bili primjetni uz navedene prigovore kod više kritički nastrojenih sudionika u javnoj polemici.

Zaključni dio odgovora kabineta ministra Josipa Aladrovića prenosimo potpuno jer se radi o  svojevrsnom pozivu na daljnju stručnu diskusiju: „Temeljem pristiglih primjedbi u postupku e-savjetovanja i rasprave u Saboru između dva čitanja Ministarstvo će uvažiti sve konstruktivne prijedloge koji će pridonijeti poboljšanju konačnog zakonskog prijedloga te će kroz partnerski odnos sa svim zainteresiranim dionicima, akademskom zajednicom i stručnjacima osigurati transparentan i konstruktivan dijalog, a prije svega s ciljem zaštite najosjetljivijih skupina građana.“