Stručnjaci za revolucije pripremaju bjeloruski kadar

«Centar za nenasilni otpor» – iza tog bezazlenog naziva stoji središnjica profesionalnih revolucionara u Beogradu. Centar se, prema vlastitim navodima, brine za školovanje demokratskih skupina i potporu u izgradnji demokratskih institucija – u Srbiji. No, suradnici Centra svoje usluge nude u cijelom svijetu, a najjača im je reklama uspješno svrgavanje s vlasti Slobodana Miloševića, kada su bili okupljeni u «Otporu».

To što je postignuto na mnoge je ostavilo dojam, tako da su se aktivisti gruzijskog pokreta otpora «Kmara» i demonstranti «narančaste revolucije» u Ukrajini školovali kod Srba. Njihovo novo radno polje je Bjelorusija, gdje se već dvije godine redovito održavaju tečajevi. Partner im je bjeloruska organizacija «Zubr». Pojedinim srpskim trenerima za revoluciju blokiran je već ulazak u zemlju – diktatorskom režimu predsjednika Aleksandra Lukašenka djelatnost savjetnika iz Srbije očito nije po volji. Pri tom Srbi stalno ponavljaju da pozivaju samo na nenasilni i strogo demokratski otpor, što je samo po sebi razumljivo.

Ivan Marović, srce i mozak Centra za nenasilni otpor, ponosno kaže kako je njihov pokret izumio novu nenasilnu metodu političke borbe. Za nju postoji jasan program i stroga organizacijska struktura, ali bez vođe. Tako režimi ne mogu obezglaviti otpor time što će im uhititi ili ubiti predvodnika.

Recept za promjenu vlasti

Scenarij je uvijek isti: za vrijeme izbora, koji Bjelorusiji sljedeće godine predstoje, oporba se okupi oko jednog kandidata. Zajednički simbol – poput narančaste boje u Ukrajini ili stisnute pesnice u Beogradu – pomaže u stvaranju identiteta, što sve još čini medijski efektnijim. Kreće se s optužbama da su izbori manipulirani i na kraju pred parlamentom ili vladom stoji razjarena gomila, koja će zatim iznuditi prodor oporbe. Slike su viđene u Beogradu, u listopadu 2000. godine, u gruzijskom glavnom gradu Tbilisiju i ukrajinskom Kijevu, a možda će nagodinu stići i iz Bjelorusije. Siniša Šikman objašnjava što se događa u sadašnjoj pripremnoj fazi: «Držimo treninge umješnosti vođenja civilnih kampanja i tehnike nenasilne borbe.»

Često se, pa i u srbijanskim medijima, postavlja pitanje tko to sve plaća i je li stvarno slučajno da se ciljevi srpskih aktivista uvijek poklapaju s ciljevima Sjedinjenih Američkih Država. Govori se kako «otporaši» dobijaju novac od CIA-e i ostalih američkih institucija, na što ovi odgovaraju kako je to glupost. Oni se, kako kažu, angažiraju upravo u onim zemljama u kojima su ljudska prava, demokracija i sloboda medija ograničeni. Taj se demokratski angažman ne može samo tako prekinuti zato što i SAD podupire iste vrijednosti. U Centru za nenasilni otpor naglašavaju kako je ovdje riječ o obrani demokratskih načela.