Stoljeće Bauhausa
7. siječnja 2019
Dosta s tim uvijek istim proizvodima s pokretne trake! Treba nam alternativa industrijskoj proizvodnji! Stvari trebaju biti moderne i funkcionalne, bez suvišnih ukrasa, a istovremeno uz povoljnu cijenu. Arhitekt Walter Gropius je 1919. osnovao Bauhaus u Weimaru. Ideja je bila da se sjedine umjetnost i zanat, ali uistinu revolucionarno je bilo spajanje umjetnosti i industrije. U svom manifestu Gropius je napisao: "Arhitekti, kipari, slikari, mi se svi moramo vratiti zanatskom umijeću!" Gropiusu bi se po svoj prilici svidio reklamni slogan koji danas koristi lanac supermarketa za unutrašnje i vanjsko uređenje istog tog imena: "Bauhaus - Da bi bilo dobro!"
Za Waltera Gropiusa je izgradnja kuća bio "konačni cilj svih oblikovnih djelatnosti". Zbog toga su studenti ne samo učili teoriju i vježbali u školskim radionicama. Gropius ih je rado slao na gradilišta, kako bi u praksi primjenjivali znanje o formama, bojama i materijalima iz predavaonica. Najvažnije načelo pritom je glasilo: "form follows function" ("oblik slijedi funkciju").
Moderno i funkcionalno
Poštujući to načelo studenti umjetničke škole su razvijali brojne objekte primijenjene umjetnosti, poput primjerice namještaja ili predmeta za svakodnevnu uporabu. Pritom je važna bila čista i hladna elegancija, umjesto zaigranosti umjetničkih linija. Mnogi prototipovi iz tih radionica su kasnije išli u serijsku proizvodnju. No samo je manji broj njih uspio ostvariti i drugi Gropiusov cilj: širokom krugu ljudi prihvatljivu cijenu.
Među uspješnim primjerima je svakako Bauhaus tapeta, koju je proizvodila tvornica tapeta Rasch iz Hannovera, ili glasovita crna stolna lampa firme Kandem. Budući da su je mnogi kopirali, na kraju su je i mnogi mogli kupiti.
Kuće u stilu Bauhausa
No najpoznatiji je Bauhaus postao po nacrtima svojih arhitekata. U mnogim gradovima su stambene zgrade izgrađene po tim idejama imale kao primarni cilj rješenje problema s nedostatkom stambenog prostora. Gropius je želio riješiti urbanističke probleme gradnjom velikih stambenih zgrada s mnogo stanova. Primjeri tog nastojanja su stambeno naselja u Dessauu (četvrt Törten), u Karlsruheu (četvrt Dammerstock) ili Berlinu (Siemensstadt). Na taj način je doduše doista nastalo mnogo novih stanova, ali je istovremeno došlo i do anonimnosti stanovanja, što je kasnije dovelo do novih socijalnih problema. No oni više nisu bili u središtu pozornosti Bauhausovih graditelja.
1925. je škola morala napustiti Weimar i preseliti u Dessau, jer je nova konzervativna vlada Tiringije, gdje se nalazi Weimar, počela raditi probleme revolucionarnom Gropiusu i njegovim suradnicima. On je sam projektirao zgradu nove škole u koju su profesori - koji su u školskom žargonu nazivani majstorima - i studenti uselili 1926. Prije svega zgrada s radionicama sa svojom staklenom fasadom postala je pojam moderne arhitekture.
Progoni i selidbe
Tijekom godina su u Dessauu izgrađene i četiri takozvane "majstorske kuće" u kojima su bili stanovi i radne prostorije za nastavnike, a kasnije i jedno stambeno naselje s ukupno 60 zgrada. Pet godina kasnije je rukovođenje Bauhausom preuzeo arhitekt Mies van der Rohe, ali već kratko nakon toga, 1932., je škola zatvorena od strane lokalnih nacionalsocijalista. Mada su nacisti i sami pri gradnji industrijskih objekata naglašavali funkcionalnost, pokret Bauhausa im je bio sumnjiv i na kraju je proglašen "židovskim" i "boljševističkim". Škola je potom nakratko preselila u Berlin, ali je potom nakon što su nacisti 1933. preuzeli vlast, definitivno ugašena. Mnogi profesori su napustili Njemačku i sklonili se u inozemstvo. No mada škole više nije bilo, učenje Bauhausa je ostalo vrlo utjecajno - i to je sve do danas.
Pet majstorskih kuća u kojima su bili smješteni nastavnici je sačuvano, a u zgradi Bauhausa u Weimaru je danas smješten dio tamošnjeg sveučilišta. U Berlinu pak postoji arhiv Bauhausa, dok se u restauriranoj zgradi škole u Dessauu danas nalazi sjedište Zaklade Bauhausa Dessau. Mada je u kontinuitetu umjetnička škola Bauhaus djelovala samo 14 godina, njezin utjecaj se proširio po čitavom svijetu. Bauhaus važi danas za možda najutjecajniji izvozni kulturni proizvod iz Njemačke u 20. stoljeću.