Stihovi za Obamu ili čemu se nadaju američki intelektualci
20. siječnja 2009
Popis književnika koji su javno podržali Obamin izbor za predsjednika je dugačak: Philip Roth, Jhumpa Lahiri, John Updike - da nabrojimo samo neke. Njihovo je stajalište najbolje izrazio Jonathan Safran Foer kada je izjavio da se nakon Obamine izborne pobjede više ne osjeća kao književnik koji je slučajno i Amerikanac, nego kao američki književnik.
Novo značenje jezika kao medija
Za mandata predsjednika Georgea Bush jezik je bio medij kojim se uglavnom služilo kod "zamazivanja očiju" u političke svrhe. Tako se na primjer mučenje nazivalo "proširenom metodom saslušanja". Sada su prošlost i brojne Bushove nes(p)retne izjave, koje su mnogi tumačili kao odraz njegovih nedostatnih intelektualnih sposobnosti. Za razliku od dosadašnjeg predsjednika, novi stanar Bijele kuće očito je vješt i kada se radi o stavljanju misli na papir. Tako je čak i američka dobitnica Nobelove nagrade za književnost Toni Morrison ocijenila da Obamina autobiografija "Dreams from my father" pokazuje "izuzetnu kreativnost, briljantnost i mudrost".
"SAD treba ministra kulture"
Sada se svi američki intelektualci nadaju da će se barem nešto od tog Obaminog duha odraziti i na njegovu kulturnu i obrazovnu politiku. Dana Gioia iz američkog ureda za unapređenje kulture "National Endowment for the Arts" očekuje da SAD jednog dana neće više nastupati samo kao vojna i gospodarska velesila, nego da će se više truda ulagati u kulturnu razmjenu, koja s pojedinim zemljama danas skoro više ni ne postoji. Američki kipar Richard Serra ide čak korak dalje i predlaže imenovanje ministra za kulturu.
Mali, ali zamjetljiv znak otvorenosti novog američkog predsjednika za želje i težnje intelektualaca je već i samo čitanje stihova pjesnikinje Elisabeth Alexander na inauguraciji. Naime, njegov prethodnik George Bush odbio je slijediti tu tradiciju.