Srebrenica nije „nešto što se dogodilo“ | Panorama | DW | 21.06.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Srebrenica nije „nešto što se dogodilo“

Srebrenica kao genocid, kao jedinstvena tragedija poslijeratne Europe, moguća je bilo gdje i u današnjoj Europi, moglo se čuti na jednom skupu u Bruxellesu.

Povodom obilježavanja 23 godine od genocida u Srebrenici, u Europskom parlamentu u Bruxellesu otvorena je izložba fotografija Dade Ruvića „Srebrenica 2009-2017". Izložbi je prethodio okrugli stol u organizaciji švedskog i hrvatskog predstavnika Parlamenta Jasenka Selimovića i Joze Radoša. Novinari iz regije, pisci, dramaturzi, političari i oni koju su to nekada bili, pokušali su dati odgovor na pitanje može li umjetnost izgraditi mostove takom gdje politika ne može.

„Pomirenje, razumijevanje i istina o onome što se događalo, ne samo u Srebrenici, nego na cijelom tom prostoru, nije univerzalno. Ima različitih viđenja, a istina može biti samo jedna", kaže Jozo Radoš zastupnik Europskog parlamenta i jedan od organizatora događaja. On navodi da je činjenica da su kroz povijest i umjetnici i intelektualci sudjelovali u kreiranju uvjeta za širenje mržnje i rata, a da političarima opet često nedostaje snage, sposobnosti i kvalitete da bi napravili nešto više. „Možda je umjetnost ipak nešto slobodnija, ona ima veći manevarski prostor i sposobnost šoka, a mislim da je za razumijevanje onoga što se dogodilo i za razumijevanje jedine istine potreban šok".

„I danas živimo u kulturi rata"

Austellung über Srebrenica in Brüssel (DW/M. Maksimovic)

Okrugli stol o Srebrenici

Europski zastupnici i gost Europskog parlamenta nisu mogli sakriti svoj šok ali i suze nakon priče mlade Srebreničanke koja je kao beba preživjela pokolj u Srebrenici. Njen otac i ujak nisu. Ona je kaže sahranila glavu i ruku – sve što je nađeno od njenog oca.

„Ono što se događalo u Drugom svjetskom ratu i za što se govorilo 'nikad više', dogodilo se nažalost i u Srebrenici", kaže bivši kosovski političar, a sada ponovo pisac i novinar Veton Surroi. „Sada je trenutak da ljudi koji žive u društvima gdje sukob nije završen, shvate da je Srebrenica velika ljudska tragedija koja se ne smije ponoviti, o kojoj se moraju svi razjasniti i razumjeti, o tome što se tamo događalo, kako bi jednom i napokon cijelu tu tugu i tragediju inkorporirali u povijest, a ne držali u svojim melankolijama."

Surroi ocjenjuje da i danas živimo u „kulturama rata", a da se u trokutu BiH-Kosovo-Srbija rat nije ni završio. „On je ostao i nastavlja se u ratnim narativima kulture rata. Ona se mora pomaknuti ka kulturi mira, koja mora doći zajedno s promjenom načina na koji razgovaramo o prošlosti, ali i kako projektiramo budućnost. Mora doći sa sporazumom mira između Kosova i Srbije, ali i u BiH. Bosna i Hercegovina godinama živi u Dejtonskom sporazumu koji nije sporazum mira, već sporazum koji je prekinuo rat, ali nje uspostavio mir i funkcionalnu državu", kaže Surroi.

„Jezikom moramo poštovati Srebrenicu"

Austellung über Srebrenica in Brüssel (DW/M. Maksimovic)

Kultura sukoba još uvijek prisutna u regiji

Svi slučajevi genocida kroz povijest pokazuju da je u osnovi takve brutalnosti mogućnost čelnika i naroda da demoniziraju i dehumaniziraju pojedince i zajednice samo zato što pripadaju drugom entitetu, vjeri ili imaju drugu boju kože. „Genocid nikada nije spontan, on se priprema. A sve počinje riječima kojima se izdvajaju grupe koje su „manje ljudi", riječima koje susjede pretvaraju u neprijatelje", poručila je potpredsjednica Europskog parlamenta Livia Jaroka otvarajući izložbu o Srebrenici u Briselu.

Da su riječi te koje zloupotrebljene vode ka zločinu i mržnji, a kao istinite do katarze i pročišćenja od straha i sažaljenja, smatra i beogradski dramaturg i osnivač Centra za kulturnu dekontaminaciju Borka Pavićević. „Mi se moramo sjećati i govoriti o Srebrenici, jer je zločin usađen u društva. I ako se o tome ne govori, ljudi nastavljaju činiti zločine na razne načine. Kada nemate svijest o učinjenom zločinu, onda se u društvu razvija nasilje i to je kazna za neshvaćeni zločin", kaže Borka Pavićević. Ona naglašava da je važno da uvijek nalazimo novi jezik koji imenuje pojmove za nešto što je bitno, a ne da se služimo floskulama.

„Jezikom moramo poštovati Srebrenicu, nedopustivi su eufemizmi. Vrlo često se u Srbiji kaže 'ono što se dogodilo'. Što se dogodilo? Kako se to 'nešto događa'? I valjda smo bili dio toga što ima ime i prezime. Kad jednom počnete upotrebljavati eufemizme i laži, onda vi i u ostalim dijelovima života to isto činite. Zato je važno da smo precizni i smjeli, da imenujemo i kažemo – genocid", jasna je Borka Pavićević

Niko iz rata nije izašao čist"

Austellung über Srebrenica in Brüssel (DW/M. Maksimovic)

Patnja nije apstraktna - detalj s izložbe u Bruxellesu

Da je Srebrenica ponovo moguća bilo gdje u Europi, bila je jedna od konstatacija koja nikoga od prisutnih u Europskom parlamentu nije ostavila ravnodušnim. „Iza ugla može biti neka druga Srebrenica, bilo gdje u Europi, ili na njenim granicama", kaže evropski zastupnik iz redova slovenskih parlamentaraca Ivo Vajgl. Za njega je Srebrenica jedinstvena tragedija i nešto neshvatljivo. Kao netko tko dolazi s područja bivše Jugoslavije, Vajgl ocjenjuje da je nepriznavanje zločina nešto što karakterizira i Srbiju i Hrvatsku, ali i samu BiH. „Nitko iz rata nije izišao čist."

Još jedno upozorenje došlo je od švedskog pisca i novinara Görana Rosenberga koji je ocijenio da je u današnjoj Europi moguće zamisliti formiranje genocidne većine i da je potencijal za tako nešto veći kroz suvremene sisteme propagande i lažne vijesti koje je, kaže, lako upotrijebiti protiv nekoga ili nečega.

„Važno je sjećati se Srebrenice. Ali to sjećanje mora biti sjećanje o sebi, s obzirom na to da se i Srebrenica dogodila u društvima ne mnogo različitim od ovih u kojima danas živimo. Izazovi današnjice su da se sjećamo tko smo, što možemo postati i što moramo učiniti da to ne postanemo. I europski projekt", zaključuje Rozenberg, „treba biti takva vrsta sjećanja."

 

Preporuka uredništva