Srbija želi vratiti liječnike - ali malo tko se odaziva

„Kao liječnica bih se odazvala pozivu bilo koje zemlje, ukoliko bih bila u mogućnosti. Naravno da postoji i potreba da pomognete porodici i prijateljima u nevolji. Ali, s obzirom na to od koga poziv dolazi, smatram ga u najmanju ruku licemjernim“, kaže nam Beograđanka Jelena Topalović koja u Berlinu radi kao liječnica opće prakse. Tako ona reagira na poziv Vlade Srbije medicinskom osoblju da se vrate u domovinu.

„Uslijed rastućeg pritiska na zdravstveni sustav, u želji da se na vrijeme pripremimo i podržimo borbu za očuvanje života i zdravlja građana Srbije, pozivamo sve slobodne zdravstvene radnike i radnice, liječnike, medicinske sestre, medicinske tehničare i druge zdravstvene stručnjake koji se nalaze u inozemstvu, da dostave informacije o svojoj raspoloživosti, kao i konkretnom stručnom znanju i iskustvu“, navodi se u priopćenju Vlade povodom projekta „Točka povratka“.

U tom projektu surađuju Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), Ministarstvo vanjskih poslova Srbije i diplomatsko-konzularna predstavništva te zemlje iz cijelog svijeta.

To bi mogao biti srpski odgovor na pandemiju koja je test izdržljivosti za zdravstvene sustave širom sveta. Italija je recimo mobilizirala studente medicine i liječnike u penziji, u Njemačkoj se studenti obučavaju za rad s respiratorima čiji bi se broj ubrzo trebao udvostručiti. A Srbija zove medicinske radnike iz dijaspore, koji godinama masovno napuštaju zemlju.

Nepoznato je ima li povratnika

Jelena Topalović je u Njemačkoj već šest godina, a Srbiju je, kaže, napustila usprkos stalnom zaposlenju – iz nezadovoljstva: „Država me jest odškolovala i to ne zaboravljam, ali nije ništa učinila da zadrži mene i mnogo mojih kolega. Za mnoge sjajne liječnike iz moje generacije u tom sustavu nije bilo mjesta. Ljutnja zbog toga i nakon ovoliko godina u meni ne jenjava“, kaže Topalović. „Nisam u prilici da razmišljam o povratku, jer sam ovdje u Njemačkoj u radnom odnosu, verojatno kao i svi medicinski radnici u inozemstvu. Stoga mi ni ideja takvog poziva nije logična“, dodaje ona za DW.

Veleposlanstvo Srbije u Berlinu nije nas moglo povezati ni s kim iz Njemačke tko se odlučio na povratak u Srbiju. U pisanoj izjavi za DW, tvrde da se apelu do sada navodno odazvalo 280 medicinskih radnika. Međutim, taj broj obuhvaća ne samo dijasporu, već i dobrovoljce iz Srbije.

Medicinski radnici u Srbiji pogođeni siromaštvom

Medicinska sestra Branislava Čobanović iz Šida živi u gradiću Lerah na tromeđi Njemačke, Francuske i Švicarske. U lokalnoj bolnici radi na odjeljenju kirurgije koje je prošlog vikenda pretvoreno u odjeljenje za izolaciju zaraženih koronavirusom.

Iako je bila zaposlena u Hitnoj pomoći, Srbiju je napustila jer ona i suprug nisu mogli financirati studij najstarijem od troje dece: „Niska primanja, platiš stan i račune. Muž mi radi na građevini, kad dođe zima pitanje je hoće li moći raditi ili ne. Troje djece, sin koji je završavao gimnaziju i trebao je početi studirati. Da sam ostala u Srbiji, ne bih mogla školovati sina“, kaže Branislava.

Kaže da su u Srbiji uvjeti rada bili loši i da ju je najviše pogodilo smanjenje plaće. Na pitanje bi li se vratila, daje nedvosmislen odgovor: „Ne bih. Jako sam ogorčena, jer ja od te države nisam dobila ništa. Jedino što sam dobila je smanjenje plaće od deset posto. Da su sada za medicinske sestre u Srbiji pćate i pet tisuća eura – ne bih se vratila.“

Vezani ugovorima

Broj medicinskih radnika koji napuštaju Srbiju godinama vrtoglavo raste. Ministar Ivica Dačić, čije je Ministarstvo vanjskih poslova dio projekta „Točka povratka“, optužuje EU: „Mi visoko cijenimo određenu pomoć koju je dala EU, ali neki postupci nas iritiraju. Zdravstvenim radnicima koji rade na teritoriji EU ne dozvoljavaju povratak u Srbiju. Poruka je da, ako se vrate, više se nikada neće moći zaposliti u EU. To nisu normalni odnosi“, izjavio je ministar.

Međutim, zdravstveni radnici iz Srbije u Njemačkoj obično imaju sigurno radno mjesto i vezani su ugovorima. „U Srbiji ima liječnika koji nemaju posao. Treba prvo te ljude angažirati i platiti. Ja pomoći Srbiji želim, ali problem je u tome što svi ljudi iz naše zemlje koji rade u Njemačkoj, rade legalno. Imaju ugovor i ne mogu ga jednostrano i na brzinu raskinuti i otići u Srbiju bez konzekvenci“, kaže za DW Predrag Krstić koji je na specijalizaciji interne medicine i kardiologije u Albstattu.

Državni vrh Srbije s jedne strane optužuje gastarbajtere za širenje korona-virusa u zemlji, ali s druge strane neke od njih poziva da pomognu u nevolji. Po svemu sudeći, taj poziv neće uroditi plodom.