Srbija želi da njeni haški osuđenici kaznu služe kod kuće

"Ovo je trenutak da se to napravi, ali nažalost, lopta nije u našem dvorištu", rekao je potpredsjednik srbijanske vlade Ljajić (na naslovnoj fotografiji). On je kazao kako službenu odluku o tomu mora donijeti Vijeće sigurnosti UN-a, koje je i ustanovilo Haški sud, te da i Haški tribunal mora iznijeti svoje mišljenje. "To pitanje je zadnjih nekoliko godina konstantna tema naših razgovora s predstavnicima Tribunala, i suda i tužiteljstva", rekao je Ljajić. On je izjavio da je glavni tajnik UN-a 1993. godine donio preporuku prema kojoj osuđenici ne trebaju kazne zatvora izdržavati u zemljama bivše Jugoslavije zbog toga što je tada trajao rat.

To je dijelom bilo logično i u poslijeratnom razdoblju, zbog još svježih posljedica, ocijenio je Ljajić za Večernje novosti. On je, međutim, dodao da je Nacionalno vijeće za suradnju s Haagom nekoliko puta pisalo glavnom tajniku UN-a Ban Ki-munu i tražilo da se i Srbija uključi u popis 17 zemalja koje su potpisale sporazum s Haškim tribunalom o izdržavanju kazni. "Donedavno, kad su neki od haških bjegunaca bili na slobodi, odgovor je bio - prvo morate uhititi Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Kada je ovo pitanje pokrenuto poslije njihova uhićenja, stigao je novi odgovor: osuđenici bi u Srbiji bili tretirani kao heroji i izdržavali bi kazne u povlaštenim uvjetima", prenio je Ljajić, napominjući da će Srbija ponovo tražiti da njeni državljani osuđeni u Haagu kaznu služe u Srbiji.

Presuda vođi Belih orlova

Prizivno vijeće Haškog tribunala izreći će u utorak, 4. prosinca konačnu presudu Milanu i Sredoju Lukiću za zločine počinjene nad muslimanima u Višegradu od 1992. do 1994. godine. Prvostupanjskom presudom od 20. srpnja 2009. Milan Lukić je proglašen krivim za uništavanje, ubojstva, okrutno postupanje i nehumane činove i osuđen na kaznu doživotnog zatvora.

Prizivno vijeće je utvrdilo da je on izravno odgovoran za spaljivanje dviju skupina žena, djece i staraca, zatvorenih u kućama u Pionirskoj ulici i naselju Bikavac, gde je 14. i 27. lipnja 1992. izgorjelo više od stotinu osoba.

Suci su zaključili da je Milan Lukić kriv za ubojstvo petorice Bošnjaka na obali Drine, 7. lipnja 1992, za ubojstvo sedam radnika pilane i tvornice nameštaja „Varda“, ubojstvo Hajre Korić, i za okrutno zlostavljanje zatočenika logora u vojarni u Uzamnici kod Višegrada. U razdoblju na koje se odnosi optužnica, Milan Lukić je bio vođa paravojnih skupina „Beli orlovi“ i „Osvetnici“.

Njegov rođak, Sredoje Lukić, koji je prije i za vrijeme sukoba u BiH radio kao policajac, osuđen je na 30 godina zatvora zbog sudjelovanja u lišavanju života 59 osoba zaključanih u kućama u Pionirskoj ulici i za zlostavljanje zatočenika logora Uzamnica.

U žalbenoj raspravi, u rujnu prošle godine, zastupnici obrane tražili su poništavanje prvostupanjske presude ili barem ublažavanje izrečenih kazni. Tužiteljstov je uložilo žalbu samo na presudu Sredoju Lukiću i zatražilo da se on proglasi krivim za progon i za pomaganje i podržavanje potpunog uništavanja i da mu se u skladu sa tim izrekne duljaa zatvorska kazna. Milan Lukić je u kolovozu 2005. uhižen u Argentini, a u nadležnost Haškog tribunala prebačen je u veljači 2006. Za Sredoja Lukića navedeno je da je u rujnu 2006. doveden u Haški tribunal.