Sramotni dani njemačkog novinarstva

Jedna od najnevjerojatnijih scena je sigurno ona nešto prije samog kraja tog dramatičnog događaja: muškarac drži pištolj na vratu mlade žene. Oboje sjede na stražnjem sjedalu automobila. Vozilo stoji u pješačkoj zoni u Kölnu, okruženo novinarima i znatiželjnicima, a otmičari drže svojevrsnu novinsku konferenciju usred grada.

Neslavna popularnost Gladbecka

Sve je počelo dva dana ranije u gradu Gladbecku u Rurskom području. Stanovnica grada Heike Marx kaže kako prije nitko nikada nije čuo za Gladbeck, a sada se svatko odmah pri spomenu grada prisjeti talačke drame. Ona je prije 20 godina stanovala u četvrti u kojoj su dva muškarca, Hans-Jürgen Rösner i Dieter Degowski, rano ujutro 16. kolovoza 1988. godine opljačkali banku. Kada su otkriveni, uzeli su kao taoce dvije službenice. Bio je to početak najneukusnijeg zločinačkog showa emitiranog u boji i u živo.

"Odjednom je počela strka i onda smo svi čuli da se dogodila pljačka banke. Događaje smo pratili od jutra do mraka, sve dok nisu krenuli odavde. Oni su jednostavno prošli pored nas", prisjeća se Nordim Buklata koji je sve doživio iz neposredne blizine. Kada kaže "oni", misli na počinitelje Rösnera i Degowskog. Oni su najprije tražili automobil i 20.000 maraka, što su i dobili, a potom su zajedno s dvije otete žene krenuli u besciljnu vožnju. Heike Marx kao i mnogi drugi smatra da se dramu trebalo okončati odmah u Gladbecku, no policija se naknadno opravdavala da nije željela ugroziti život talaca, mada u stvari nije uspjela savladati počinitelje.

Novinari su se dali zloupotrijebiti

Otmičari su zatim u kiosku kupili nešto za jelo i piće te usput od kuće pokupili Rösnerovu ljubavnicu, a cijelo su im vrijeme za petama bili novinari. Potom su krenuli prema Bremenu, gdje su zaustavili autobus s 30 putnika i ustrijelili jednog 15-godišnjaka. Nakon toga su zajedno s otetim ženama u novom automobilu nastavili put. U progonu otmičara poginuo je i jedan policajac. No, nevjerojatna predstava se nastavlja. Rösner i Degowski, pod utjecajem alkohola i droge, prezentiraju se samozadovoljno pred televizijskim kamerama koje te slike prenose u živo. Jedan od otmičara pri tom važno objavljuje: "Dat ćemo zahtjeve i ako neće biti ispunjeni, bit će pucnjave. Mi smo ionako otpisali naše živote."

Ta i slične izjave emitiraju se i na državnim radijskim i televizijskim kanalima. Za profesora književnosti i medija na Sveučilištu u Essenu Karla Deiritza ovo je bio jedan od najsramotnijih događaja u povijesti njemačkih medija. On za to na svom seminaru etike studentima želi pojasniti da su se novinari u talačkoj drami iz Gladbecka u stvari dali instrumentalizirati od strane počinitelja. Jedan novinar je čak sjeo s otmičarima u automobil, kako bi bio što bliže mjestu događaja. Karl Deiritz kaže: "To briše nužno odstojanje koje novinar mora imati prema svom sugovorniku i stvara bliskost čija je posljedica subjektivnost te poželjnu platformu za počinitelja."

Posljednji medijski nastup

Slika počinitelja usred Kölna, okruženih novinarima, kako održavaju novinsku konferenciju, posljednji je veliki medijski nastup Rösnera i Degowskog. Njihova odiseja završava na autocesti nedaleko od Kölna, gdje ih je policija napokon uspjela savladati. Jednu od otetih, 18-godišnju Silke Bischof, Rösner ubija, a druga preživljava teško ranjena.

Tim se događajem potom bavio i parlamentarni Istražni odbor, policija je obavila opsežne analize, a osnovane su i posebne jedinice kako bi se izbjeglo ponavljanje slične katastrofe. Osim toga, uslijedila je i široka rasprava o moralnosti medija, a središnje Novinarsko vijeće odredilo je stroge granice izvještavanja o otmicama. Rösner i Degowski osuđeni su na doživotni zatvor. Degowski je nedavno zatražio pomilovanje. Hoće li uspjeti izaći na slobodu i prije 2013. godine, kada mu istječe regularna kazna, odlučit će premijer savezne zemlje Sjevernog Porajnja i Vestfalije Jürgen Rüttgers. On se do sada o tome nije očitovao.