Spas pred vatrom skokom kroz prozor
3. lipnja 2019
"Bilo je užasno. Probudila me galama i pokušao sam shvatiti što se dešava. Ništa se nije vidjelo od dima. Ljudi su razbijali stakla i iskakali kroz prozore. Vidio sam neke kojima su bile polomljene noge i ruke. Ja sam prošao samo s jednim udarcem u ruku", prepričava Wajahat iz Pakistana svoje šokantno iskustvo tokom požara koji je zahvatio izbjeglički i migrantski kamp Miral pored Velike Kladuše, i pokazuje modricu od pada na desnoj ruci. I on je, poput većine, iskočio kroz prozor kako bi sačuvao život od iznenadnog požara koji je, prema policijskom izvještaju, nastao zbog ljudske nepažnje.
Stotinjak metara dalje Kladušanin Sedo Žalić je tog jutra ispred svoje kuće sa strepnjom promatrao plamen koji je izbijao kroz prozore kampa: „Izgledalo je strašno. Ustao sam ujutro, pogledao kroz prozor i vidio sam kako gori dolje. Bilo je puno vatre i dima. Vidio sam ljude kako su iskakali kroz prozore. Kasnije je došla hitna i vozila ih za Bihać."
U dijelu zgrade kojeg je zahvatio požar u subotu ujutro se nalazilo 247 izbjeglica i migranata, i samo stjecajem sretnih okolnosti nitko nije smrtno stradao niti ima životno ugroženih. Prema posljednjim informacijama 31 osoba je povrijeđena u požaru. 20 ih je na liječenju u Kantonalnoj bolnici u Bihaću, dok je dvoje poslano u Sarajevo.
„Objekat Miral je opremljen funkcionalnom hidrantskom mrežom, imamo oko 30 protupožarnih aparata, donesen je evakuacijski plan i naše osoblje je trenirano za ovakve situacije što je rezultiralo time da nismo imali ljudske žrtve i požar smo brzo sanirali", kaže za DW Vladimir Mitkovski, iz Međunarodne organizacije za migracije (IOM), koja je upravitelj kampa.
Koliko su migranti i građani sigurni?
Drugačije su cijelu situaciju doživjeli migranti i izbjeglice s kojima smo razgovarali ispred prihvatnog centra. Po njihovim riječima je vatrogascima trebalo sat vremena da dođu na lice mjesta, kažu da su samo tri vatrogasca gasila požar te da ima mnogo propusta u pogledu njihove sigurnosti u kampu. „Jučer ujutro se desio požar, a evo jutros je ovdje došlo do tuče u kojoj je sudjelovao velik broj ljudi", kaže Hasan iz Pakistana dok leži na travi preko puta kampa tvrdeći da se tu ugodnije i sigurnije osjeća.
„Dešavaju se te nemile situacije. Puno je ljudi koji dolaze iz različitih područja svijeta i među njima postoje velike razlike: Pakistan, sjeverna Afrika, Bangladeš… a kamp je pun. Tokom zime je bilo više incidenata i tada je sigurnosna situacija bila malo više narušena. Kapacitet Mirala je 700 osoba i sve iznad toga znači da je nesiguran kamp, a mi smo tokom zime znali imati preko 900 ljudi", kaže Mitkovski. On kaže kako je cijelo područje kampa veliko te da IOM ima problema s ilegalnim ulascima problematičnih osoba sa stražnje strane kampa. One nakon ulaska na područje kampa znaju praviti probleme unutar njega.
Lokalne vlasti pod pritiskom
Nije svejedno ni građanima s kojima smo razgovarali i koji smatraju da sve ovo predugo traje, a rješenja nema. „Te ljude je sigurno neka velika muka natjerala do odu od svoje kuće, jer niko nije otišao ako baš nije morao. Ovdje u Kladuši i dalje ima našeg naroda koji im pomaže, donose im hranu ili daju novac. I mi smo bili izbjeglice i znamo kao im je. Kao i kod naših ljudi i kod migranata ima dobrih i loših. Oni loši su znali ljudima upadati u prazne kuće tokom zime", govori Zuhdija koji živi nedaleko od kampa.
Očigledno je da postoji potreba uključenja drugih službi, odnosno državnih vlasti i institucija u cilju rješavanja problema i nedostataka u kampovima, kao i njihovog preuzimanja i upravljanja od strane države, kako bi se jamčila sigurnost migrantima, ali i građanima. Lokalne vlasti duže vrijeme upozoravaju da se ne mogu same nositi s novonastalom situacijom i traže od državnih vlasti na razini čitave Bosne i Hercegovine da preuzmu odgovornost za migrante i pomognu Unsko-sanskom kantonu. Istovremeno zahtijevaju preseljenje migranata i izbjeglica izvan gradova.
U planu izmještanje migranata i izbjeglica
Na posljednjem sastanku Operativne grupe za migracije donesena je odluka o izmještanju migranata i izbjeglica u naselje Vučijak na padinama planine Plješevice uz samu granicu s Hrvatskom, odnosno EU. Europska komisija bi trebala financirati ovaj projekt, dok građani naselja uz Vučijak prosvjeduju zbog ove odluke, organiziraju peticije i protestne skupove.
„Očekujemo odluku o premještanju nakon čega ćemo mi odraditi svoj dio posla: logistika, menadžment i sve što smo do sada radili. Odgovornost za migrante i izbjeglice je državna obaveza. Mi smo tu da kao predstavnici međunarodne zajednice i kao UN agencija pomognemo, ali odgovornost je državna", Mitovski iz IOM-a.
Kao dobar primjer on ističe kamp Ušivak pored Sarajeva koji je pod kontrolom države i tamo stvari dobro funkcioniraju. To je, smatra Mitovski, model koji bi i u Velikoj Kladuši trebalo kopirati. "I mi i lokalno stanovništvo smatramo da je bolje da postoji organiziran kamp, da postoje pravila i organizacija. Kada tako nešto postoji, i kada izbjeglicama i migrantima pružite sve servise, kada ih nahranite i smjestite, onda se svi sigurnije osjećaju", pojašnjava Mitovski iz IOM-a.
Tijekom požara u kampu je boravilo 673 ljudi, a mnogi su izgubili i ono malo stvari što su imali sa sobom. Dio ih je zajedno sa vatrogascima sudjelovalo u gašenju vatre. „Smjestili smo sve ljude koji su u požaru ostali bez kreveta istog dana. Nabavili smo dva šatora uz pomoć Crvenog križa, priključili smo ih na struju, nabavili smo krevete i dio izbjeglica i migranata je smješten u tim šatorima, a dio je na donjem dijelu Mirala kojeg nije zahvatila vatra. Tako da nitko jučer nije ostao bez krova nad glavom ili bez kreveta", kaže Vladimir Mitkovski, koordinator IOM-a za hitne slučajeve za Unsko-sanski kanton.
Migranti spavaju na asfaltu
Kamp Miral pored Velike Kladuše se u osnovi sastoji od hala nekadašnje tvornice za proizvodnju vrata i prozora i u funkciji je tek od kraja prošle godine kada su dovezene prve grupe ljudi iz divljeg šatorskog kampa kojeg su napravili sami migranti na livadi pored Velike Kladuše. No nedostatci su i dalje prisutni, mada IOM stalno radi na poboljšanju uvjeta.
Kapaciteti su odavno popunjeni u oba privremena kampa u Unsko-Sanskom kantonu, Bire u Bihaću i Mirala u Velikoj Kladuši, a u večernjim satima je moguće vidjeti stotine migranata i izbjeglica kako spavaju na travi ili asfaltu ispred kampova te im se ne pruža nikakva pomoć. Nemaju osiguranu hranu, vodu, zahod ili ljekarski pregled.
Od proljeća prošle godine Bosna i Hercegovina je postala dijelom Balkanske rute kojom prolaze migranti i izbjeglice na putu prema zamljama zapadne Europe. Najveća koncentracija ih je upravo u Velikoj Kladuši i Bihaću. To nije slučajno, budući je otud najkraći put do Italije odakle ih, kako se nadaju, neće vratiti, a na pritom samoj bosansko-hrvatskoj granici nema većih priodnih prepreka. U ptošlosti su tu migranti imali dosta uspjeha u prelasku.
Prošle godine u BiH je ušlo oko 25.000 izbjeglica i migranata, a već ih je 20.000 uspjelo napustiti BiH, uglavnom preko ovog područja, te su stigli do zemalja zapadne Europe. Dolaskom toplijeg vremena, očekivano, došlo je do intenzivnijeg kretanja migranata i izbjeglica koji u BiH ulaze preko Crne Gore i Srbije, naprave predah u Bihaću ili Velikoj Kladuši odakle kasnije pokušavaju preći hrvatsku granicu.