Smrt socijaldemokracije u Srbiji

„Na djelu je politika u kojoj bogati imaju pravo biti još bogatiji, a siromašni pravo da budu još siromašniji", opisuje za DW slikovito politički analitičar Milan Nikolić. Birači pritom nisu baš sigurni što riječ socijaldemokracija točno znači, ali istraživanja pokazuju da sve ono što oni žele zapravo jesu socijaldemokratske ideje.

Socijaldemokracija na papiru

Srbija ima relativno veliki broj stranaka koje se pozivaju na socijaldemokratska načela, ili se socijaldemokratske ideje nalaze u njihovim službenim političkim programima, međutim njihovo djelovanje u realnom političkom životu često je daleko od onoga što su javne deklaracije. Dobar dio tih stranaka se trenutno nalazi u opoziciji, ili su izvan parlamenta, tako da je i njihov politički utjecaj skroman. Ako su u parlamentu uglavnom je riječ o strankama koje su dio vlasti, i praktično slijede politiku najveće stranke u vladajućoj koaliciji. Možda su najbolji primjer dvije stranke koje su na papiru socijaldemokratske, i koje su dugo godina bile na vlasti: Socijalistička partija Srbije (SPS) i Demokratska stranka (DS) kod kojih su se socijaldemokratska načela uglavnom zaustavila na stranačkim proglasima.

Korupcija diskreditira sve ideje

Dobar dio građana Srbije po svojim stavovima pripada toj socijaldemokratskoj opciji, i to prije svega u ekonomskom smislu, objašnjava za DW politolog Boban Stojanović. „To otprilike znači da država ima izdvajanja za socijalne programe, da prikuplja doprinose za zdravstveno osiguranje, školstvo i slično, i sve te neke ideje koje su vezane za ekonomski aspekt socijaldemokracije. Ali, čini mi se da je ideja socijaldemokracije prije svega diskreditirana zbog visokog stupnja korupcije u Srbiji", naglašava Stojanović i dodaje: „Ako se pogledaju dominantni politički čimbenici ranijih godina, a to su SPS i DS, osnovni dojam koji je ostao nakon njihovog boravka na vlasti jest korupcija i pronevjera novca, dok su građani ostali uskraćeni za bolje zdravstvo, obrazovanje, i socijalne programe".

Socijaldemokratska demagogija

„Vlasti u Srbiji su nakon 5. listopada 2000. godine uglavnom provodile neoliberalnu ekonomsku politiku, i takav pravac je nastavila i Srpska napredna stranka (SNS). Ali, i pored toga sadašnje vlasti su vrlo spremne da se pokažu kao netko tko ima sluha i za socijalne probleme", kaže za DW Milan Nikolić:

„To je religijsko vjerovanje u moć tržišta, što pokazuju ekonomski i socijalni rezultati. U Srbiji je vrlo visoka razina socijalne nejednakosti, možda najveća u Europi. Njihova ekonomska politika nije socijaldemokratska, ali s druge strane se svako malo obećavaju veće plaće i mirovine. Tu se sve svodi na demagogiju i populističke mjere, ili o nekoj kampanji za izbore, i tu nema nikakve istinske socijaldemokratske politike, socijalne države, socijalne uključenosti, brige o mladima, bolesnima, hendikepiranima, feminističke politike, brige o ekologiji i okolišu", ističe Nikolić.

Neispunjena obećanja

Mnogi su skloni da politički poraz Demokratske stranke povežu s propašću socijaldemokratske ideje u srpskoj politici, ali tu ponovo ne bi trebalo zaboraviti i negativan politički doprinos Socijalističke partije Srbije. Pitanje koje se nameće je koja je od te dvije stranke više kompromitirala socijaldemokratske ideje?

Dobar dio birača nije ni prepoznavao DS kao socijaldemokratsku stranku, kaže Boban Stojanović, i primjećuje da „DS nije izgubila izbore ili propala zato što je iznevjerila ideju socijaldemokracije, ili zato što su iznevjerili svoju ideološku poziciju, nego jednostavno zato što nisu ispunili ono što su obećavali. A kod SPS-a socijaldemokracija postoji samo na papiru i u imenu stranke. Oni su već godinama manji partner u vlasti, i rade sve ono što odluči vladajuća stranka, ne osvrćući se previše na to što piše u njihovom vlastitom stranačkom programu", smatra Stojanović.

Milan Nikolić također ocjenjuje „da DS nikada nije bila istinska socijaldemokratska stranka", te da je ona to malo više pokušala biti u vrijeme Borisa Tadića, ali da je i tada to bilo skromno i bez smjelosti da se ozbiljnije svrsta u istinske socijaldemokratske stranke. A što se tiče SPS-a Nikolić kaže „da su oni po svemu jedna desna nacionalistička stranka". „Na toj Miloševićevoj tradiciji oni i dalje postoje na političkoj sceni, a u toj stranci čak i ne pričaju o tome, niti u njoj ima neke realne socijaldemokracije".

Bolji život u sjeni Kosova

Nacionalno pitanje je u Srbiji na neki način potisnulo neka druga politička i gospodarska pitanja, i tu bi negdje trebalo i tražiti razloge za uvjetno rečeno propast ili neuspjeh socijaldemokratskih ideja.

Boban Stojanović se slaže da to i je jedan od razloga, i ističe kako je nacionalno pitanje zapravo isključivo vezano uz pitanje Kosova, ali ono to nije potpuno preuzelo, jer su i dalje jako važne teme u kampanji i za biračke odluke taj neki, kako kaže, socijalno- gospodarski aspekt. „A tu dominira narativ lopovluka, i rasprave tko je više krao, jesu li neki sve pokrali, i kradu li više od prethodnika i taj narativ je zapravo diskreditirao sve ideje. U Srbiji se sve svodi na to hoću li ja bolje živjeti, tko je kriv za to što živimo loše, i tko je pokrao narodni novac", napominje Boban Stojanović.

„Pitanje Kosova jest skrenulo pozornost s nekih pitanja, promijenjena je percepcija građana, otišlo se udesno, i sve je to zajedno onemogućilo jedan istinski socijaldemokratski razvoj", smatra Milan Nikolić.

„Kad god su građani htjeli nešto učiniti na socijalnom ili sindikalnom planu, odmah se tu pojavljuju takozvane nacionalističke teme: nemojte sada kopati po tome dok nam se otima Kosovo. Nitko tu ne može ništa ozbiljno učiniti osim da se fingira nekakva borba za Kosovo, a da se istodobno pune vlastiti džepovi", zaključuje Milan Nikolić.

 LINK: