1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Smrt brža od nagrade

Leonie Berger23. listopada 2006

Protekle subote je Oskaru Pastioru posthumno dodijeljena Büchnerova nagrada.

https://p.dw.com/p/9ZgL
Oskar Pastior
Oskar PastiorFoto: PA/dpa

Da je 78-godišnji pisac njemačko-rumunjski pisac poživio samo još koji tjedan duže, bio bi doživio ono o čemu sanja svaki pisac u Njemačkoj – svečanu dodjelu najznačajnije njemače književne nagrade. Oskar Pastior umro je 4. listopada, a dodjela priznanja je, posthumno, održana protekle subote u Darmstadtu. Klaus Reichert, predsjednik Akademije tom je prilikom naglasio kako je Pastior zaslužio Büchnerovu nagradu ne samo zbog virtuoznosti jezičnih i stilskih eksperimenata u svojoj lirici, nego i zbog toga što nije dopuštao da mu i jedna ideologija ispire mozak. Pastior će ostati u sjećanju kao miran, skroman, gotovo sramežljivi jezični virtuoz.
«Pisao je na vlastitom jeziku, on je izmislio svoj vlastiti jezik. Bio je jezični čarobnjak kakvog nema u svijetu njemačke lirike, ali to na čemu je pisao nije bio njemački, to su bili izmišljeni jezici, kao da su došli iz daleke prošlosti. Čovjek bi taman pomislio: aha, sad nešto razumijem, a onda bi taj osjećaj opet odmah nestao. To što je on stvarao bile su zvučne slike", priča predsjednik Njemačke akademije za jezik Klaus Reichert, koji je Pastiora upoznao 60-ih godina, nakon što je ovaj iskoristio svoj studijski boravak u Beču kako bi pobjegao iz zemlje u kojoj se rodio kao pripadnik njemačke nacionalne manjine – iz tada komunističke Rumunjske. Još kao gimnazijalac 1945. deportiran je u radne logore u Sovjetski Savez gdje je proveo pet godina. Nakon toga se vratio u Bukurešt, naknadno je maturirao i upisao studij germanistike. U Njemačkoj se, u koju je prebjegao, vrlo brzo afirmirao kao književnik. Njegov lektoru nakladničkoj kući Hanser, Michael Krüger prisjeća se: «Upoznao sam ga dva dana nakon njegovog bijega. On je jednostavno svakoga dana pisao i radio na svom malom, interesantnom opusu. I to je bilo sve što mu je trebalo.»