Smije li kazalište dati pozornicu jednom ubojici?

Sascha Ö. Soydan drži u ruci ono što je Breivik izložio pred sudom - gotovo prst debeli snop kartica formata A4. Na njima su otisnute riječi koje je izgovorio norveški atentator koji je u srpnju 2011. likvidirao 77 ljudi. Njegova namjera je bila inscenirati samoga sebe kao neku vrstu branitelja nordijskog naroda i svoje teze izložiti što široj javnosti. Prva pozornica koju je dobio bila je sudnica; sada jedna njemačka glumica turskog podrijetla čita njegov tekst u dvorani bez ikakve dekoracije off-teatra u Berlinu "Theaterdiscounter".

Redatelj Milo Rau želi postavljanjem teksta na kazališnu pozornicu izvrgnuti ruglu desničarski mainstream u Europi. Gledatelji mogu nešto više od sat vremena promatrati kako glumica Soydan pokušava Breivikovom tekstu dati glas. Ona stoji u uskom traku svjetla za smeđim govorničkim pultom. Čita s pauzama i prigušenim glasom, tvrdih crta lica, povremeno diže pogled i ukočeno gleda preda se, a zatim slijede iduće rečenice. Tekst je neprobavljivo klupko teza i nema opasnosti da se u predstavi "Breivikova izjava - javno snimanje" neka iskra Breivikove doktrine prenese na publiku.

Skandal u Weimaru

Kada se ovo scensko čitanje prije tjedan dana trebalo izvesti u Njemačkom narodnom kazalištu u Weimaru, njegovo vodstvo je to zabranilo s objašnjenjem da se Breiviku ne želi davati forum za širenje njegove propagande. Čitanje je održano na kraju u jednom obližnjem kinu. O okolnostima promjene mjesta njegovog izvođenja povele su se žučne diskusije i slučaj je proglašen skandalom. Kao i obično, to je urodilo dodatnim interesom za predstavu tako da je ona sada u Berlinu redovito rasprodana.

Je li doista skandalozno dati kazališni prostor tezama jednog ubojice? U prošlosti se može naći primjera za to. U 90-ima je kabaretist Serdar Somuncu krenuo na turneju po Njemačkoj s "Mein Kampfom" i Hitlerovu legendama obavijenu knjigu demaskirao kao smiješnu i grotesknu. To je bilo zabavno i duhovito.

Milo Rau već je i Himmlerov govor iz Poznanja postavio kao scensko čitanje i tako demonstrirao kako su isprazne zapravo bile riječi SS-ovskog vođe. A sada se poslužio tekstom još jednog masovnog ubojice. I ovdje je cilj trebao biti isti - isticanje njegove banalnosti. Glumica koja, dok čita, žvače žvaku, nakon polovice pročitanog teksta koji drži u rukama lijepi svoju žvaku pod govornički pult. Taj intermezzo sugerira da ono što čita ne shvaća ozbiljno - dok se nastavlja probijati kroz Breivikove rečenice.

Raširena i "ofucana" ideologija

To bi trebalo djelovati bezvoljno. I doista je tako - Breivikove litanije su dosadne i slijede ono što desničarski i ksenofobični krugovi prosipaju po cijeloj Europi. Istim jezikom se služe i konzervativni protivnici islama u Švicarskoj i pobornici desno radikalne Slobodarske stranke u Austriji i nacionalisti u Njemačkoj. Nema ničeg novog niti začudnog u govoru koji je u svoju obranu pred sudom izrekao masovni ubojica iz Utoye i Osla. Milo Rau kaže da je upravo to želio demonstrirati - raširenost ideologije kojom Breivik opravdava svoja ubojstva. To mu je uspjelo - sporno ostaje koja se sredstva smiju koristiti u suprotstavljanju strukturi argumenata i ljudima koji se njome služe.