Smedja proslost i njemacko ministarstvo vanjskih poslova

"Moramo i povijest ministrastva vanjskih poslova razmotriti u tom kontekstu, znam da to na srcu lezi i ministru Fischeru", tako je drzavni sekretar Klaus Shariot potvrdio ono sto je u razgovoru za drugu mrezu njemacke televizije nazvao " postojanjem mnogih simpatija" za ministrovu ideju da se osnuje posebna komisija povjesnicara koja bi se bavila smedjom povjescu njemacke diplomatske sluzbe, tocnije njezinim poslijeratnim odrazima. Tako je afera s vizama usput donijela i sasvim neocekivane- iako po mnogima davno potrebne plodove: bavljenje vlastitom prosloscu kuce koja je, kao malo koja ne samo zalog solidnosti i kvalitete njemacke politike u ocima svijeta nego i element kontinuiteta zemlje. Savezna Republika Njemacka je pravni nasljednik Treceg Reicha iako je formalno-politicki nova drzava nastala na njegovom pepelu- no dok su mnoge takodjer novostvorene drzave poslije drugog svjetskog rata u svijet slale slabo odjevene diplomate, cak s kamenom u kovcegu, kako posluziteljima ne bi upao u oci kao prazan, novu zapadnu, demokratsku njemacku republiku su od 1951, kada je prestao okupacioni status 4 sile i Bonn opet pocela otvarati diplomatske predstavnistva po svijetu, predstavljali ugladjeni i vjesti diplomate- i- kako je sada jasno- mnogi sa smedjom prosloscu. Od 25 sluzbenika vise diplomatske sluzbe u personalnom odjeljenju je bilo 19, od 17 iz politickog odjeljenja 13 a od 17 iz pravne sluzbe 11 bivsih clanova hitlerove Nacionalsocijalisticke partije, vise nego u istom ministrastvu 1939. Izmedju kontinuiteta i profesionalnosti i novog pocetka u stanovitom je morao birati i sam Adenauer,nije tajna da je medju clanivima vlade, u Parlamntu a posebno u pravosudju smedja proslost bila tema polemika i rasciscavanja, najuspjelije provedena mozda u vojsci- no, ministrastvo vanjskih poslova je izostavljeno. Zasto- da li ce na to pitanje odgovarati Fiscvherova povjesna komisija, nije jasno- kao ni hoce li se ona baviti pitanjem moguceg utjecaja takvog staffa na njemacku vanjsku politiku.

To je vjerojatno vise nego sto su zeljeli oni koji su, u okviru pokusaja demontaze Fischera kroz aferu s vizama, kao sasvim usputno pokrenuli ono sto se nekima sada cini vaznijim: na vidjelo je problem izbio kroz usta kriticara, uglavnom umirovljenih bivsih ambasadora, nezadovoljnih praksom uvedenom od strane aktualnog zelenog ministra Fischera- da se preminulim diplomatama koji su bili nacisti, u internom listu ne objavljuju svecani nekrolozi. Konkretno se radilo o ambasadoru Krapfu, nekad generalnom tuziocu protektorata Mören i Böhmen, koji je naredjivao smaknuca politickih protivnika , u Ceskoj bio sudjen a zatim postao jedan od velikih njemackih poslijeratnih diplomata iako je karijeru zavrsio na sigurnom- u Francovoj Spanjolskoj. U medjuvremenu se za proslost njemackog ministrastva vanjskih poslova zanima i Centar Simona Wiesenthala, ciji je direktor Zuroff Fischera javno pozvao na rasciscavanje ...Tu zelju zelenog ministra podrzava i koalicioni SPD dok konzervativna opozicija drzi da se radi o manevru kojim Fischer zeli skrenuti pozornost s afere o vizama. No tema je postala javna i iduceg bi se tjedna njome mogla baviti i personalna skupstina ministrastva. U svakom slucaju drzavni sekretar Schariot je siguran da ce oni koji su za to u danasnjem ministrastvu vanjskih poslova, diplomatski receno- biti u vecini: