Slučaj Öcalan ponovo pred sudom | TEME | DW | 09.06.2004
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

TEME

Slučaj Öcalan ponovo pred sudom

Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava danas raspravlja o slučaju kurdskog vođe Abdullaha Öcalana, koji u Turskoj izdržava doživotnu zatvorsku kaznu.

Abdullah Öcalan

Abdullah Öcalan

Suci u Strassbourgu trebaju odgovoriti na pitanje je li suđenje protiv šefa kurdskih separatista bilo provedeno u skladu s pravnim načelima. Malo vijeće Europskog suda za ljudska prava još je prije godinu dana donijelo odluku kojom se potvrđuje da je postupak protiv Öcalana u Turskoj bio djelomično nepravovaljan, kao i njegovo spektakularno uhićenje i otmica u Keniji te osudila Tursku na plaćanje odštete u visini od 100 tisuća eura. Zato je, osim Öcalanovih odvjetnika, zahtijev za reviziju te presude uložila i Turska. Presuda se očekuje tek za nekoliko mjeseci.

55-godišnji vođa militantne kurdske Radničke stranke PKK stigao je nakon poduljih putešestvija u veljači 1999. godine u egzil u Nairobi. Ondje su ga turski specijalci namamili u zamku i uhitili, te otpremili u Istambul. Öcalanovi odvjetnici smatraju da ta akcija nije bila u skladu s međunarodnim pravom, kao ni zatvorski uvjeti u kojima živi kurdski vođa. On se, naime, kao jedini zatvorenik nalazi u zatvoru na otoku Imrali u blizini Istambula. On već pet godina živi u ćeliji od 13 četvornih metara, u kojoj se nalazi i tuš i WC, a taj prostor napušta dva puta dnevno radi šetnje po malom dvorištu ograđenom zidom visokim četiri metra. Öcalana svaki dan pregledava jedan liječnik jer turska se država i te kako brine za zdravstveno stanje svog najpoznatijeg zatvorenika. On nema pravo na televiziju i telefon, a posjeti se održavaju samo srijedom, no ponekad ni to, žali se Öcalanov odvjetnik Korkut:

"Jednom tjedno jedan sat - to vrijedi kako za nas odvjetnike tako i za njegovu obitelj. A ako je vrijeme loše, brod ne plovi, tako da se posjet mora otkazati i neće biti nadoknađen.”

Ponekad je vrijeme loše tjednima ili čak mjesecima, a dešavaju se i kvarovi na motoru broda koji vozi do zatvora Imrali. To ide u prilog turskoj državi da ograniči zatvorenikove kontakte s njegovim pristašama, koje on inače marljivo održava preko svojih brojnih odvjetnika.

Većina turskog stanovništva i dalje smatra da Öcalan snosi najveću odgovornost za borbu PKK za osnivanje neovisnog Kurdistana na turskom području. U borbama između PKK i turske vojske od 1984. do 1999. godine, kojima je Öcalan upravljao iz susjedne Sirije, kao i u akcijama odmazde turske vojske poginulo je oko 40 tisuća ljudi, a stotine tisuća je ranjeno. Milijuni Kurda i pripadnika drugih manjina moralo je napustiti svoje domove.

Organizacija koja je naslijedila PKK samo je nekoliko dana prije početka postupka o reviziji u Strassbourgu proglasila okončanim primirje koje je proglašeno nakon Öcalanovog uhićenja. Oni su najavili nove borbe zbog kojih Turska više neće biti sigurna za strane turiste i ulagače. Pitanje je samo koliko su ozbiljne te prijetnje budući da je većina kurdskih ekstremista još prije nekoliko godina odselila u sjeverni Irak ili zatražila azil u europskim državama. Osim toga, u međuvremenu je Turska pod međunarodnim pritiskom ukinula izvanredno stanje na jugoistoku naseljenom Kurdima, omogućila učenje kurdskog jezika, a i predviđeno je i emitiranje kurdskog televizijskog programa.

Samo kod Öcalana turska država i dalje ne poznaje milosti: njemu, doduše, nije izrečena smrtna kazna, ali on i dalje ostaje državni neprijetelj broj jedan za kojeg je prijevremeno puštanje na slobodu isključeno. Što se tiče turske države, Öcalan bi u svojih 13 četvornih metara na otoku Imrali trebao ostati sve do svoje smrti.