Skrb o siročadi težak problem
5. siječnja 2005
Desetogodišnja Lassita nakon plimnog vala od 26. prosinca više nema niti jednog roditelja. Otac joj je umro još prije katastrofe, a voda joj je sada odnijela i majku. Njezino mrtvo tijelo upravo je pronadeno. Sa svojim mladim bratom Lakšitom Lassita trenutno živi kod bake u logoru za prihvat izbjeglica.
”Dječak je preživio jer se popeo na jedno drvo, moja unuka je baš bila u hramu. Ali njihova majka i sedmogodišnje dijete odnijela je voda."
Djeca su doživjela teške šokove. Poglavito osmogodišnji Lakshita koji se nalazio kod svoje majke, kada ih je zahvatio plimni val.
”Upravo smo bili na puta prema hramu gdje smo išli vidjeti sestru. Kad sam vidio plimni val, prepao sam se. Popeo sam se na jedno stablo i čvrsto ga obgrlio,” priča Lakšita.
Lakshita i Lassita samo su dvoje od više stotina sirocadi posebno pogodene katastrofom u Šri Lanki. 40 posto od ukupno 30 000 mrtvih bila su djeca. 40 posto od preko 800 000 izbjeglica pred poplavom mladi su od 18 godina. O njima valja posebno skrbiti, kaže Sujeewa Amarasena, voditelj djecjeg odjela u Karapitiyau, najvecoj bolnici na jugu zemlje.
”Oni su snažno traumatizirani i potpuno šokirani. Još uvijek ne mogu izaći na kraj s ovom situacijom. Neki još uvijek, tjedan i pol dana nakon katastrofe, ne progovaraju ni jednu jedinu riječ. Neki se drže malo bolje, neki gore. Sigurno će se oporaviti ali to će trajati. Potrebna ima je psihološka podrška i zbog toga počinjemo s jednim posebnim programom savjetovanja.”
Sada je najnužnije da se za djecu pronadu hranitelji. Rodaci tu dolaze na prvo mjesto. Trece, nepoznate osobe, trebale bi biti iznimka.