"Skitam se i snimam – angažirano"

U hrvatskom medijskom pejzažu gotovo da ne postoji tradicija "slobodnih medija", odnosno svojevrsnog trećeg sektora elektroničkih medija koji ne spada ni u privatnu niti u javnu domenu. S izuzetkom interneta, na kojem je posljednjih godina sve vidljivije angažirano, neprofitno medijsko djelovanje, aktivistički pristup informiranju sreće se rijetko. Takvo se stanje doduše neće promijeniti jednom radionicom, no izuzetno je važan već i sam poticaj mladim ljudima da jasno kažu što misle o društvu.

U gotovo zavjereničkoj atmosferi maglom obavijenog kompleksa zagrebačkoga Studentskoga centra nedavno je priređeno prvo predavanje radionice "Stvaram mediji!" na kojem je 20-ak mladih ljudi steklo prva saznanja o načinu izražavanja koje ima važan društveni potencijal – video aktivizmu, koji voditelj radionice Oliver Sertić iz udruge Restart definira kao aktiviranje putem kamere: "Možete biti aktivni vrlo direktno, primjerice na demonstracijama ili organizirajući akcije, a u ovom slučaju možete još i uzeti kameru i snimiti sve što vam se čini važnim u vašoj zajednici pa postaviti snimku na internet ili je prikazati u lokalnoj knjižnici."

Novi zamah za video aktivizam

Takav pristup otvara mogućnost informiranja javnosti o temama koje se ne mogu vidjeti na lokalnim ili nacionalnim televizijama, a uz to se stvara i materijal koji može pokrenuti diskusiju o važnim društvenim problemima. Video aktivizam, koji je zahvaljujući sve širem prihvaćanju koncepta takozvanog "građanskog novinarstva", prisutnog i u programima velikih medijskih kuća, dobiva priliku za novi zamah i popularizaciju, tim više što danas gotovo svaki mobilni telefon ima kameru, a već je i jeftinije računalo dovoljno za jednostavnije postupke montaže.

Sertićeva udruga Restart već surađuje s postojećim hrvatskim video aktivistima, a početnu im je inspiraciju dala prva europske organizacija za takav izraz – britanska ekipa Undercurrents, no u odnosu na njihovu scenu postoje velike razlike, napominje Sertić: "U Velikoj Britaniji postoji kultura prosvjedovanja i borbe za prava, te svijest o tome da se takve situacije trebaju snimati ne bi li se pokrenulo i druge istomišljenike."

Scena u Hrvatskoj ipak postoji

Kao jednu od ilustracija tijekom predavanja Sertić je iskoristio i dokumentarac o toj kući u kojem jedan od osnivača Hamish Campell na zanimljiv način objašnjava razliku između main stream medija i video aktivizma: "Nikada nismo bili poput mainsteram medija, koji novinara spuste padobranom da izvještava o događaju, a poslije ga isto tako izvuče. Ti ljudi imaju vrlo plitko i površno znanje o stvarima o kojima govore, i to iz nadređene, neutralne i objektivne vizure na problem, što je potpuno neprimjereno i pogrešno. Mi ne radimo tako jer smo aktivistički medij koji surađuje s ljudima da bi ispričao njihove priče."

U Hrvatskoj je video aktivizam relativno rubna pojava, no – prema ocjeni Olivera Sertića – scena ipak postoji: "Jako sam zadovoljan što su u zadnje 2-3 godine neki ljudi shvatili važnost vizualne komponente, pa su počeli nositi sa sobom kamere i snimati događaje. Jedan od dobrih primjera je blokada Filozofskog fakulteta u Zagrebu tijekom prosvjeda kojima su se studenti borili za pravo na besplatno školovanje – ljudi su snimali alternativnu nastavu, diskusije, akcije i to su počeli objavljivati na internetu. Aktivna je i grupa oko inicijative Pravo na grad i Zelene akcije koji su snimali jednu zanimljivu akciju o prenamjeni građevinskih zemljišta, tako da se svijest polako razvija, a kroz ovu radionicu želimo ju dodatno pojačati."

Doprijeti i do onih koji ne čitaju

Predavanje Olivera Sertića slušao je i budući video aktivist Davor, kojega takvom načinu izražavanja privlači snaga i moć vizualnog medija: "To možemo i sami danas vidjeti – sve je više video portala poput You tubea, ljudi se okreću pokretnim slikama jer one statične više nisu dovoljno atraktivne, a na ovaj se način može ući u srž problema i prenijeti ga u realno vrijeme." Davor kaže da će kao jedan od svojih prvih zadataka odabrati praćenje skorašnjih novih studentskih prosvjeda.

U radionicu se uključila i diplomantica mirovnih i ženskih studija Ivana koju je motivirao jedan zanimljiv statistički podatak: "70 posto Hrvata nije pročitalo ni jednu knjigu, pa mi se onda učinilo da je video sjajan mediji da se do njih dopre." Ivanina kolegica Martina je učiteljica u osnovnoj školi, a od video aktivizma očekuje mogućnost da svojim učenicima ponudi nova znanja, da ih nauči reći ono što misle: "Prvo bih se ja željela educirati, a poslije to prenijeti i njima."

Tema u Hrvatskoj ne nedostaje

Radovi koji nastanu tijekom radionice emitirat će se na web stranicama Studentskoga centra, udruge Rastart, te na nezavisnom neprofitnom news-portalu H-Alter, čija se urednica Jelena Svirčić također uključila kao polaznica jer i sama želi svojoj publici ponuditi video sadržaje kojima će promovirati angažirane društvene teme i još glasnije progovarati o nepravdama i nedostacima hrvatskoga društva: "Kao i u svakom društvu goruća su pitanja ljudskih prava, problemi različitih diskriminacija, pitanje besplatne pravne pomoći, prava na besplatno školovanje… Svaki dan se pojavljuje neka nova tema."

Tema, dakle, doista ne nedostaje, no sudeći po relativno malenom odazivu polaznika na prvo predavanje čini se da u hrvatskom društvu i dalje nedostaje volje i snage za aktivno uključivanje u borbu za bolje životne uvjete. No i to će se jednom valjda promijeniti, među ostalim i zahvaljujući upravo ovakvim edukacijskim projektima.

Autor: Vid Mesarić, Zagreb

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm