Sjajna "Carmen" u Berlinu

Bila je to prva ”Carmen” koju je režirao poznati izraelski redatelj Daniel Barenboim, a u ulozi Don Josea pojavio se meksički tenor Rolando Villazon koji je srca berlinskih ljubitelja opere već osvojio ulogom Alfreda u ”Traviati”.

Iako Daniel Bareboim tradicionalni zvuk u berlinskoj Državnoj operi smatra najvećim blagom te kuće, bilo mu je jasno da mu to blago u ovoj produkciji ni u kojem slučaju neće biti od pomoći:

”Od početka sam govorio: ovaj predivni, tamni njemački ton možemo zaboraviti! Jer on ovdje neće biti ni od kakve koristi. Ako samo jedan ton u čitavoj partituri bude tako zvučao, možemo cijelu stvar zaboraviti!”

Barenboimu je, smatra suradnik Deutsche Wellea Dieter Kranz koji je pogledao novu berlinsku ”Carmen”, uspjelo ostvariti senzualnost Bizetove glazbe, njezino atmosferično bogatstvo i erotski naboj. A to pak stoji u produktivnom konfliktu s inscenacijom redatelja Martina Kušeja koji izbjegava sve folkloristično i šareno, te inzistira na poopćavanju. Kušeju je Barenboimova interpretacija bila ujedno potvrda i poticaj:

”Dakle, ono što se čuje iz orkestra zvuči senzacionalno. Znao sam pomisliti: pa kako je moguće da me još plaćaju da ovo smijem slušati. Stvari koje sam ovdje čuo nikada nisam čuo ni na kojem CD-u”.

U scene na koje je bačeno novo svjetlo spada i duet nakon ”arije o cvijetu”: svađa između Carmen i Josea dobija jednu egzistencijalnu dimenziju.

”Sve što je intimno mora se pročitati u partituri. Vjerujte mi: 90% stvari koje su kod mene navodno drukčije - stoje u partituri! Samo se misli da to nije tako važno. Ali ako u ovoj partituri ne pazite na ritam i dinamiku kao manijak, možete sve zaboraviti!”, radikalan je Daniel Barenboim.

Martin Kušej prati njegovu liniju u svojoj težnji da priči da svojevrsnu općenitost, a mašta scenografa Jensa Killiana zaslužna je za ostatak uspješne realizacije njihovih vizija. Nema javnog trga s tvornicom duhana i stražarnica, nema švercerskih krčmi, nema brda i planina - umjesto toga apstraktni prostori s kvadratnim podestom na pokretnoj platformi, neka vrta sudbinskog kruga.

”Zapravo je fascinantno da ta žena paradoksalno zbog nečega što svi mi želimo - slobode - sve oko sebe gazi i ubija. Za mene je Carmen svojevrsni ženski Don Giovanni”, objašnjava redatelj Kušej kako je on iščitao ”Carmen”.

U ulozi Carmen nastupa mlada Ruskinja Marina Domashenko, koja se već u istoj ulozi uspješno okušala u Metropolitan operi u New Yorku i veronskoj Areni. I kad ona pjeva ”L’Amour”, postaje jasno zašto je muški svijet pao pred noge Carmen. I inače su sva pjevačka ostvarenja na visini, ali nenadmašiv je ipak, smatra naš kritičar, Rolando Villazon u ulozi Josea za koga Martin Kušej kaže ”da puno želi eksperimentirati i sam stvoriti lik, ne čekajući da mu redatelj točno kaže kad i gdje što mora osjećati ili raditi.”

Daniel Barenboim dodaje:

"On ima glas, ima inteligenciju, ima temperament, stvarno ima sve. Ja osobno nisam jednog ovakvog Josea čuo od mladog Placida Dominga. A mogu vam reći da je on zvučao vrlo slično.”

Svo ovo bogatstvo zvuka, slika i glume berlinska je publika nagradila ovacijama.