Sindikalna solidarnost u predbožićno vrijeme

Dio članova tek osnovanog sindikata Nova solidarnost nemilo se iznenadio, a posrijedi je 20-ak radnika INA-e, kad je umjesto cjelokupnog iznosa posljednje plaće na računu zatekao samo dio zarađenog iznosa. Na ostatak je ovrhom „sjeo“ njihov stari sindikat INAŠ; formalno, zbog posudbi koje su mu radnici dugovali. Neformalno, pak, navodno je riječ o međusindikalnoj osveti zbog činjenice da osnivači novog sindikata nisu bili zadovoljni bliskim odnosom INAŠ-a s upravom firme. No uslijedilo je novo iznenađenje: radnicima s ovrhom uoči Božića i Nove godine priskočili su upomoć sindikati koji s tim naizgled nemaju veze, oživjevši tako neki već potisnuti smisao aktualnog vremena darivanja.

Kako doznaje redakcija Deutsche Wellea, Novoj solidarnosti - u krajnje nezavidnoj situaciji - jučer, u utorak (22.12.), odlučili su pomoći Nezavisni cestarski sindikat, TEHNOS i Preporod, s više desetaka tisuća kuna. Damiru Rešetaru, zaposleniku INA-e, INAŠ je uzeo oko 3.400 kuna: „Je li to način – da me ubiješ tako, još i uoči Božića, jer sam prešao u drugi sindikat? Plaćao sam članarinu 15 godina i ništa nisam tražio osim pozajmice.“ Saznali smo još da neki njegovi kolege iz novog sindikata, s dosadašnjih oko 200 članova, nisu pretrpjeli ovrhu, iako su i sami dužni INAŠ-u. „Mislim da nas INAŠ i uprava žele zavaditi i uplašiti“, nastavlja nam tumačiti Damir Rešetar, „da žele izazvati razdor. Ali divno je što su nam pomogli sa strane, sad znam da ima nade za ovu zemlju“.

Moment osvete

I dok predsjednicu INAŠ-a Maju Rilović nismo uspjeli čuti pozivom na mobitel, osnivač Nove solidarnosti Predrag Sekulić pojasnio nam je da INAŠ nema utemeljenja za taj svoj nastup, jer se uz posudbu iz sindikalne blagajne u pravilu jasno ugovara i broj rata otplate na koji ne utječe prestanak članstva. No i mimo toga, po njegovu je mišljenju potez INAŠ-a neopravdan: mogli su se pokušati dogovoriti s radnicima, a ne stvari tako „prebijati preko koljena“. On u toj gesti vidi osvetu, iako nije iznenađen, budući da smatra kako je INAŠ u dosluhu s upravom INA-e kojoj ni u kojem slučaju ne odgovara buntovno radništvo, pa je zato i osnovana Nova solidarnost.

Potonja zastupa stav da mađarski Mol koji je stekao upravljačka prava nad INA-om u okolnostima o kojima danas odlučuje sud, upropaštava INA-u i njezine radnike u Hrvatskoj. Taj moment „poslovanja“ najdrastičniji je u Sisku, gdje je nastala jezgra sindikalnog bunta uslijed dubioznih planova uprave s tamošnjom rafinerijom i čitavom maloprodajom u RH. Te uslijed razmjerne inertnosti Vlade RH u odnosu na to, o kojim su problemima hrvatski mediji inače dosta pisali.

Suradnja se nastavlja

Ako su i izgubili kroz ovrhu, međutim, članovi Nove solidarnosti dobili su u onome što im stoji u samom nazivu sindikata - mjeru solidarnosti kakva se izuzetno rijetko viđa. Denis Geto, predsjednik TEHNOS-a, sindikata u Hrvatskoj elektroprivredi, drži kako je danas sindikalizam u Hrvatskoj na pogubno niskoj razini. „Zato smo se odlučili na pomoć, i to u bilo kojem vidu. A to bi inače morale raditi sindikalne središnjice, povezivati ljude. No drago mi je vidjeti još neke sindikate koji razmišljaju slično nama. Razgovaralo se ovim prigodom i o drugim vidovima suradnje, i ne treba misliti da ćemo stati na ovome“, rekao nam je Denis Geto.

Drugi, to su sindikat zaposlenih u školstvu Preporod i Nezavisni cestarski sindikat čiji predsjednik Mijat Stanić naglašava da međusindikalne pomoći uvijek ima i da se bez nje ne može. „Pomažemo drugima na razne načine“, izjavio je Stanić za DW, „a pomažu i drugi nama. To mali sindikati mogu, organizirati se odozdo. I ne samo sindikati, nego i ostale udruge. To se vidjelo kad smo pripremali referendum protiv prodaje autocesta. Solidarnost znači to da izađemo iz uske ljušture i shvatimo našu funkciju u društvu, naš potrebni i pošteni odnos jednih prema drugima. Sindikalisti i radnici da shvate kako su jedni drugima uvijek bliži, bez obzira na ime sindikata, negoli su im to poslodavci.“