Seksualno nasilje nad izbjeglicama u Libiji | Panorama | DW | 28.03.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Panorama

Seksualno nasilje nad izbjeglicama u Libiji

U Libiji sve više migranata biva mučeno i silovano - iz pohlepe, sadizma i borbe za moć. Jedna nova studija dokazuje opseg svega. Počinitelji se mogu naći i među lokalnim partnerima EU-a.

To je krug koji čine izrabljivanje, nasilje i zlostavljanje, iz kojeg naizgled nema izlaza: jer to potvrđuju posljednje studije međunarodne nevladine organizacije Women's Refugee Commision u Libiji. Oko 670.000 migranata se nalazi u ovoj sjevernoafričkoj zemlji, procjenjuje UNHCR. Oko 5.000 do 6.000 od toga se, kako se pretpostavlja, nalazi u izbjegličkim centrima.

Uposlenice i uposlenici Women's Refugee Commision su razgovarali s preživjelima u Italiji i između ostalih s radnicima sa spasilačkih brodova. "Na njihovom putu kroz pustinju brojne izbjeglice bivaju otete od strane trgovaca ljudima i naoružanih skupina ili bivaju odvedene u državne zatvore", objašnjava autorica studije Sarah Chynoweth u razgovoru za DW. U ovim centrima je uobičajeno nasilje uključujući seksualno mučenje. "To biva snimano kako bi se povećao pritisak na obitelji da pošalju novac za oslobađanje otetih. Oni koji ne mogu platiti bivaju dalje preprodani ili ubijeni."

Pojedinosti o metodama mučenja se skoro ne mogu podnijeti. Intenzitet i "kreativnost" seksualnog nasilja su upadljivi, kaže Chynoweth. Muškarci i žene bivaju prisiljeni da siluju druge, muški spolni organi bivaju odrezani, žene bivaju toliko dugo zlostavljane i silovane dok ne iskrvare i ne umru. Mladići moraju silovati svoje sestre. "Da mi je to netko ranije ispričao nikada ne bih vjerovao. U to povjeruješ tek kada to vidiš svojim očima", kaže jedan od preživjelih iz Gambije.

Afrički migranti u bazi libijske vojske u Tripoliju (picture-alliance/dpa)

Afrički migranti u bazi libijske vojske u Tripoliju

Mučenje u centrima koje financira EU

Nalazi studije doduše nisu novi, ipak razmjeri i detalji su zastrašujući. "Ove najteže povrede ljudskih prava čine partneri Europske unije. To je ono što je još gore", kaže Karl Kopp iz organizacije za zaštitu ljudskih prava Pro Asyl. Libijska obalna straža presreće izbjeglice i vraća ih u centre u kojima su mučeni. Kako je smanjen prihod krijumčara ljudima oni nastavljaju mučenje da bi ostvarili nove prihode. "Doživjeli smo slično na Sinaju gdje su ucijenjene obitelji žena iz Eritreje", kaže Kopp. No u Libiji se u centrima, našim centrima koje financiraju europske vlade, događaju najgore povrede ljudskih prava, kaže Kopp. To se, kako on kaže, događa u ime Europe i predstavlja dio sporazuma s libijskom državom koja se nalazi u građanskom ratu.

Sve u svemu je teško imati pregled situacije u Libiji. Postoje dva sustava izbjegličkih centara, kaže Kopp. Postoje, kako kaže Kopp, službeni izbjeglički centri iza kojih stoji Vlada nacionalnog jedinstva Libije, gdje se događaju brojne strahote u "bliskoj suradnji s EU-om", kao i neformalni zatočenički logori. Obalnu stražu, koja snosi odgovornost za službene centre, čine džihadisti, pripadnici milicija, krijumčari ljudi i djelomice trgovci ljudima, dokumentirano je u izvještaju UN-a već ranije. Najmanje jedan dio obalne straže se ranije bavio ili se i dalje nastavlja paralelno baviti trgovinom ljudima.

Izbjeglice u zatvoru (picture-alliance/ AP Photo/M. Brabo)

U selu Karareemu, oko 50 kilometara od Misrate, tisuće izbjeglica su u jednom zatvoru

"EU nije puno polagao na to da ove centre, kojima ima pristup, zatvori i da ljude oslobodi. EU financira zločince koji sebe nazivaju Obalnom stražom. Mi to kažemo sasvim jasno: to je dio europske izbjegličke politike", pojašnjava aktivist za zaštitu ljudskih prava Kopp.

Nasilje kao zabava

Seksualizirano nasilje se koristi iz različitih razloga, navodi se u izvještaju humanitarne organizacije Women's Refugee Commission. "Ako jedan muškarac pokuša pobjeći onda svi drugi muškarci budu prisiljeni da ga siluju. Tako ljudi redovito bivaju kažnjeni, prisiljeni na pokornost i kontrolirani", kaže voditeljica istraživačkog projekta Chynoweth.

Kada se u Europi doznalo da se ljudi u Libiji prodaju na dražbi kao robovi, predstavnici zemalja EU-a su obećali da će ih evakuirati i legalno dovesti u Europu. Pro Asyl kritizira: "Ovaj proces se sporo odvija i postoji tako malo zemalja koje su spremne primiti izbjeglice da UNHCR navodi da ovi ljudi moraju ostati u pritvorskim centrima dok za njih ne bude mjesta. Patnja ljudi je povezana s nehumanom europskom politikom prema izbjeglicama."

Krijumčari koriste sve nesigurnija plovila zbog čega se sve više ljudi utapa (Getty Images/AFP/P. Barrena)

Krijumčari koriste sve nesigurnija plovila zbog čega se sve više ljudi utapa

Seksualno nasilje u libijskim pritvorskim centrima je samo vrh ledenog brijega. Životni uvjeti u tim centrima su katastrofalni, navodi Pro Asyl. Jer, kako navode u organizaciji, centri su prepunjeni, ljudi su izgladnjeli, skoro svaka žena je žrtva seksualnog nasilja. "Bilo je pucnjave tijekom prosvjeda. EU bi morao uraditi sve kako bi se to okončalo", zahtijeva Karl Kopp. "U ovom slučaju EU promiče ove povrede ljudskih prava jer ima samo jednu temu: što je moguće manje ljudi treba doći u Europu preko Sredozemlja."

"Najniža točka europske izbjegličke politike"

Rješenja nema na vidiku. Ljudi pate sve više na ovoj ionako opasnoj ruti. Pro Asyl zahtijeva od EU-a plan za spašavanje koji bi ove ljude izbavio iz sadašnje situacije. "Kontinent, koji je ozbiljan u pogledu prava na azil, mora otvoriti putove. S obzirom da to ne postoji ljudi prvo putuju u pakao Libije", kaže Kopp i dodaje: "Ovo je najniža točka europske izbjegličke politike. Lošije ne ide."

Stopa smrtnosti migranata u 2018. godini je u usporedbi s prethodnom godinom skoro utrostručena, smatra UNCHR. U proteklih pet godina skoro 17.000 ljudi se utopilo. Autorica studije Chynoweth vidi nedostatak političke volje: "EU podržava libijsku Obalnu stražu kojoj sigurnost migranata nije važna. Ona se također protivi tome da spasi izbjeglice koje se utapaju. Cilj EU-a je također uništavanje drvenih brodova kako ne bi bili ponovno upotrijebljeni. No to vodi samo tome da krijumčari koriste jeftine gumene brodove koji nisu sigurni. Sve to doprinosi da sve više ljudi umire. To bi se moglo spriječiti."

Chynoweth uzdišući kaže: "Ovi pripadnici paravojnih formacija ne gledaju na izbjeglice kao na ljude, već kao na dolare, kao na robu koju treba iskoristiti."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android