1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Samo u Hrvatskoj - rasprodaja na minskom polju

4. ožujka 2010

Kuha nezadovoljstvo hrvatskih pirotehničara. Cijene razminiranja su sve niže, a posla je sve manje. Država svugdje štedi pa tako i na razminiranju. Pirotehničari prijete prosvjedom jer Mate i Ivan samo žele imati posla.

https://p.dw.com/p/MIaM
Upozorenje od mina već nagrižen vremenom
U Hrvatskoj su još golema područja pod minama - ali novca je sve manje.Foto: DW

Njihov je "ured" posve neobičan. S kacigom na glavi, pancirkom na prsima i metalnim detektorom obilaze posljednje podsjetnike na rat – minska polja. Mate Jelić dolazi iz Knina, ima 40 godina, oženjen je i otac je troje djece. Razminiranjem se bavi posljednjih 8 godina. Branitelj je, baš kao i dobar dio njegovih kolega. "To ti je takva sudbina. U ratu sam bio dosta dugo. Nakon rata promijenio sam par poslova. Znao sam dosta prijatelja u razminiranju i nekako mi je to bilo najbliže i tako sam počeo."

Pirotehničar Mate Jelić
Mate Jelić: 'Jedino oprez te može zaštiti'Foto: DW

Kaže da se može živjeti od čišćenja minskih polja, ali sve slabije. Kad ima posla, pristojno se zaradi, ali kad ga nema ostaje samo minimalac. Kolektivni ugovor prirotehničarima jamči plaću od 12.000 kuna bruto, ali samo ako rade puni radni mjesec. Tu je i beneficirani radni staž, povlaštena mirovina nakon 8 godina u minama i 25 godina ukupnog radnog staža. Ali, kad nema posla, takva je i plaća.

Mate je promijenio samo dvije firme, njegovi kolege i više. "Baš radi toga što nisu bila redovna plaćanja i zbog pritiska da se radi više. Ovaj posao se radi samo na jedan način – onoliko koliko vam dopušta teren."

Glava je uvijek u torbi

Detektor metala
Zapravo, vremenom su ostala sve teža područja gdje su mine - a cijena "po kvadratu" stalno pada.Foto: DW / Camdzic

Ne treba reći da opasnosti vrebaju iza svakog grma, šikare ili jarka. "Glava je u torbi. Neprestano si u područjima koja su minski zagađena. Negdje imamo spiskove s minama, negdje nemamo. Mine se nalaze svugdje, tako da je uvijek glava u torbi."

Stradavanja se ne mogu izbjeći, a stupce crne kronike s vremenom na vrijeme popune i tragične vijesti s minskih polja. Mate tako priča kako je prošle godine iz njegove ekipe stradao strojar. Stroj je nagazio na protupješačku minu, pirotehničar je ostao bez kažiprsta i dobio geler u nogu. Danas opet radi.

U 8 godina među minama bilo je i dobrih i loših dana, ali pirotehničarima najteže pada kad se za obavljeni posao ne dobije plaća. Jer bilo je i toga. "Što se tiče plaćanja, u prošloj firmi sam imao tri, četiri mjeseca kad se radilo bez plaće, bez novca."

Posao pirotehničara podrazumijeva život odvojen od obitelji. Više se vremena provodi s "braćom po minama" nego sa ženom i djecom. "Radi se po 15 dana na terenu pa onda 7 dana doma. Ne gledaš odrastanje djece. Žrtvuješ se za egzistenciju. U ovaj posao ulaziš svjestan opasnosti. Jednostavno, radiš taj posao i radiš ga što bolje i sigurnije možeš jer jedino se tako možeš zaštiti."

Slijedi: Domoljublje je isparilo, a i novca je sve manje

Školske mine
Od 'pašteta' pa do protutenkovskih - svaka je opasna.Foto: DW/Helen Seeney

Domoljublje je isparilo, a i novca je sve manje

Ivan Horvat iz Višnjevca, sela pokraj Osijeka, u razminiranju je sedam godina. Oženjen je i otac dvoje djece. Baš kao i Mate radi za jednu tvrtku sa sjedištem u Nizozemskoj.

"Odlučio sam se iz dva razloga. Iz nekakvog domoljublja i novca. Kroz ove godine domoljublje se izgubilo, a što se tiče novca postalo je sramotno koliko pirotehničari zarađuju. Pojedinci su se obogatili u razminiranju, a ljudi koji rade taj posao žive sve lošije i lošije. Situacija vam je takva da skoro svi ljudi od 15. studenog prošle godine sjede kod kuće. Svi će biti na minimalcu, svi su dugo godina u ovom poslu i ne znam bi li se nakon toliko godina snašli negdje drugdje."

Ivan je samo jedan od pirotehničara koji zarađeni novac nekoliko puta nikada nije vidio. "U tih sedam godina koliko radim, nije nikad bilo sjajno. Sad doslovno morate moliti za svoju plaću. U prvoj tvrtki gdje sam radio zadnje četiri plaće nisam dobio, u drugoj tvrtki tri ili četiri. Nikad nisam dobio taj novac. Jednom riječju; grozno je raditi. Sramotno je da ljudi koji rade taj posao moraju razmišljati o novcima. Nije nitko došao da se obogati, ali država bi trebala pružiti normalan život. Država bi trebala donijeti nekakvu zaštitnu cijenu razminiranju ispod koje se taj posao ne bi mogao obavljati."

Pirotehničar Ivan Horvat
Ivan Horvat: 'Moraš moljakati svoju plaću'Foto: DW

Mora se raditi brže, a sigurnost postaje upitna

U poslu razminiranja ne može vrijediti olimpijska krilatica "brže, više, jače" jer je brzina najveći neprijatelj u minskom polju. Ali pod pritiskom nižih cijena, pirotehničari su prisiljeni raditi brže i više. Naime, cijene razminiranja postale su gotovo diskontne. U posljednjim natječajima cijena je pala na tek 2 kune i nešto lipa po četvornom metru. "Morate ubrzati posao, ugrozili ste svoju sigurnost i sigurnost svojih kolega. Upitna je i krajnja kvaliteta jer danas, sutra tamo će netko hodati. Tako morate raditi jer drugačije ne možete opstati. Često vas pitaju; zašto radite taj posao? Ne kažem da vas netko može debelo plaćati dok ne radite, ali po prirodi ovog posla vrijedite samo dok radite. Kad ste kod kuće nitko vam to ne prizna, to je bolno u ovom poslu."

Žrtve nagaznih mina
Što je alternativa? I godinama nakon rata su mine opasne za svakoga tko tamo prođe.Foto: AP

Pirotehničari, u pravilu, ljeti rade u Slavoniji, Lici i Baniji, a zimi u Dalmaciji. Nakon što su odradili teren u okolici Dubrovnika, Mate i Ivan trenutno čekaju novi posao. A kako bi poput ostalih 500-tinjak pirotehničara imali posla brine se Sindikat humanitarnog razminiranja. Predsjednik sindikata Igor Vukorepa pokucao je na nekoliko vrata – na ona ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka, potpredsjednice Vlade Đurđe Adlešić, a traži i susret s predsjednikom Ivom Josipovićem. Velikih obećanja još uvijek nema, a ako tako i ostane, pirotehničari će u travnju izaći na ulice. Traže samo jedno – više novca za razminiranje i više posla za pirotehničare.

"Hrvatska je pod minama. Neka se kaže – nema se novaca, ljudi idite u mirovinu, nemojte raditi! Nešto mora biti. Ne znaš kada ćeš raditi, koliku ćeš plaću dobiti, a 900 je četvornih kilometra još pod minama. Problemi su veliki, ali mislim da su najviše financijske prirode."

Nikad niže cijene razminiranja, nekoliko puta niže i od košenja trave, Vukorepi ne idu u glavu: "S tim se trebalo pozabaviti Državno odvjetništvo ili ne znam tko, jer to su "dumping" cijene. Lako je izračunati cijenu razminiranja i koliko pirotehničar košta dnevno. To je 2.300 do 2.400 kuna. Ta je cijena izvan svake pameti, a koji je razlog – u to ne bih ulazio."

Autor: Goran Prokopec

Odg. ur.: A. Šubić