"Salut" umjesto "allo", "cremant" umjesto pjenušca

“Mi Sarlanđani baš rado jedemo“, potvrđuje Sabine i pri tome prilično profesionalno filetira oradu. U Saarlandu se jelo slavi kao ni u jednoj drugoj saveznoj pokrajini u Njemačkoj. Broj francuskih restorana je dojmljiv. Školjke “moules“, račići, “rouille“ - pikantni umak za plodove mora, “crémant d'Alsace“ - pjenušac iz Alsacea sličan šampanjcu - sve je to gotovo svakodnevno na stolovima ove njemačke savezne pokrajine.

Dvojezičnost nije sama po sebi razumljiva

I Sabinina kćerka Frieda nakon njemačko-francuskog dječjeg vrtića (École maternelle), pohađa njemačko-francusku osnovnu školu (École primaire) u Saarbrückenu. Devetogodišnjakinja iz svog jela vadi nekoliko carottes i, sasvim razumljivo, zahvaljuje se s “merci, maman“. No, u Saarlandu to uopće nije samo po sebi razumljivo, kaže Sabine te navodi kako je ranije uvijek zavidjela svojoj prijateljici koja je išla u njemačko-francusku gimnaziju u Saarbrückenu. Prijateljica joj je tečno govorila francuski i mogla je uvijek na zajedničkom ljetovanju na Atlantiku razgovarati sa slatkim Francuzima. I već tada Sabine se zaklela: tvoja će djeca odrasti dvojezično. Kćerka Frieda se smijulji i kaže mami: “Ali sad već i ti ipak nešto malo znaš.“

Rado potvrđene predrasude

Sarlanđani sasvim otvoreno koketiraju s tim, a i Sabine smatra glupim što se u medijima Sarlanđane rado predstavlja s francuskom baskijskom kapicom, s baguettom pod jednom i bocom crnog vina pod drugom rukom, koji stalno govore salut umjesto hallo. To su naravno gluposti, smije se Sabine i rezucka mrkve i krumpir - ili grummbeer, kako Sarlanđani zovu nabujak. No, ta povezanost i blizina s Francuskom, kaže Sabine, izuzetno joj je važna.

Ponosna na njemačko-francusku povijest

Sabine rado pozitivno govori o frankofiliji. Ponosna je na to što u svakodnevicu uključuje la France. Jer, ta intenzivna mješavina jezika i kultura u Saarlandu i u francuskoj regiji Lorraine (na njemačkom Lothringen) s kojom graniči, jedinstvena je u Njemačkoj. Ipak je Saarland nakon Drugoga svjetskoga rata do 1949. godine bio pod francuskim protektoratom. Nakon toga je postao autonomna regija, s vlastitom nogometnom reprezentacijom i vlastitom olimpijskom momčadi. Tek je 1957. Saarland pristupio Saveznoj Republici Njemačkoj i postao 10. savezna pokrajina.

Croissant i zdjelica za café-au-lait

Upravo zbog toga, smatra Sabine, mnogi se Sarlanđani još uvijek ne osjećaju stvarno Nijemcima, a ni Francuzima, nego nečim između - Sarlanđanima. Jer, većini njih teško pada otići iz zavičaja i napustiti tamošnji stil života. A većina koja mora otići zbog posla, opet se nekad ponovno vrati. “To je baš tako“, kaže Sabine i iz široke zdjelice ispija svoj café au lait. I to je tipična francuska posuda za kavu, podesna za to da Sabine umoči svoj croissant. I to je neka vrsta sarlandskog načina života, savoir-vivre, govori 41-godišnja odgajateljica u vrtiću. Toga se nikada ne želi odreći. Za Sabine Yöndel odavno već stoji: ni ona nikada neće napustiti Saarland.