Rusija - svakodnevna mržnja protiv nerusa

Nastojim gledati mu u oči. Bolje rečeno u njegovo desno oko. Jer lijevoga nema. Ali, vidim samo sebe u zrcalu njegovih crnih sunčanih naočala. I njegovu kapu ispod koje je deset centimetara velika rupa u lubanji provizorno zatvorena.

Kasnije bi tu trebala biti ugrađena metalna proteza. Sulaimon Saidov se nalazi pred još brojnim kompliciranim operacijama. Njegovo zdravlje je zauvijek oštećeno. Ovaj 38-godišnjak govori tiho, priča na svom materinskom jeziku, tadžičkom, kako se dogodio taj stravični napad na njega. Napad za koji ne postoji nikakvo drugo objašnjenje osim mržnje. Čiste mržnje, mržnje prema svima koji nisu Rusi.

Pokušao zaštititi nećaka

Dogodilo se to u travnju ove godine. Sulaimon Saidov se sa svojim 19-godišnjim nećakom vozio podzemnom željeznicom kući koja se nalazi u moskovskom predgrađu Tjoplij Stan. Sulaimon je sjedio, njegov nećak je stajao pored njega. "Ne znam koja je to postaja bila", priča ovaj Tadžikistanac, "ali na jednoj je ušao jedan muškarac. Osjetio se jako po alkoholu. Najprije je mrmljao nešto nerazumljivo, a onda je glasno napao nas dvojicu."

Kad je Saidov pijanca pitao ima li nešto protiv Tažikistanaca, on je izvukao pištolj s gumenim streljivom i pucao. Najprije na Sulaimona, u trbuh, zatim u glavu, a onda je pucao na nećaka. Saidov je pokušao zaštititi nećaka, bacio se pred njega i tada je pogođen treći put - u oko.

Gastarbajteri pod općom sumnjom

Kad je podzemna željeznica stala i putnici se razbježali, policajci koji su stigli najprije nisu htjeli uhititi pijanoga napadača nego žrtvu oblivenu krvlju. Gastarbajteri iz središnje Azije u Rusiji su, naime, pod općom sumnjom da ilegalno borave u Rusiji. Tek kasnije je uhićen napadač.

"Već trinaest godina dolazim u Rusiju", priča Sulaimon Saidov mjesec dana nakon stravičnog napada na njega. "Rusi s kojima sam radio nikad nisu imali ništa protiv mene. Renovirao sam stanove, mnoge sam upoznao osobno, svi cijene moj rad. Ovdje zarađujem 30 do 40 tisuća rubalja mjesečno. U Tadžikistanu bih zarađivao četvrtinu ili petinu toga."

"Vlasti zataškavaju"

Naš razgovor je moguć zato što Sulaimonov nećak Dilshod Saidov prevodi s tadžičkog na ruski. Njemu je važno da što je moguće više ljudi dozna za ovaj slučaj. "Vlasti na početku uopće nisu htjele surađivati, iako je slučaj potpuno jasan. Htjele su stvar zataškati i proces završiti što je prije moguće. Nije bilo jasno hoće li Sulaimonovo oko moći biti spašeno. Naš slučaj s njihovog gledišta uopće nije bio tako strašan."

Protiv napadača Sergeja Z. vodi se istraga. Optužuje se za pokušaj ubojstva, članak 105, dio 1. ruskoga Kaznenog zakona. Nejasno je hoće li mržnja prema strancima biti uzeta kao otegotna okolnost. Sulaimonu i Dilshodu Saidovu je to važno. Vlastima očito ne.

Svake godine milijun Tadžikistanaca dolazi u Rusiju

Prema službenim podacima ruske Ustanove za migraciju trenutno u Rusiji boravi 878.536 Tadžikistanaca. Gotovo svi su gastarbajteri, a taj njemački pojam u međuvremenu je prihvaćen i u ruskom. Svake godine ih više od milijun dođe u Rusiju tražeći posao. Njihova domovina Tadžikistan jedna je od najsiromašnijih država koje su bile u sastavu bivšeg Sovjetskog Saveza.

I više od milijun ih svake godine napušta Rusiju, većina ih bude protjerana. U borbi protiv terorizma Rusija je prije nekoliko godina pooštrila Zakon o strancima i sad demonstrativno ulaže napore protiv ilegalnog boravka stranaca u Rusiji.

U limenom sanduku natrag u domovinu

"Migrante često policija uhićuje na ulici i demonstrativno odvodi", priča jedan od gastarbajtera koji ne želi da mu objavimo ime. "A često se radi samo o tomu da ljudi ne razumiju neke birokratske propise, neke papire koje su krivo ispunili ili jednostavno ne mogu platiti previsoku pristojbu za prijavu u Rusiji", žali se Karomat Šaripov, predsjednik udruge "Tadžikistanski radni migranti" u razgovoru za DW. "MI Tadžikistanci ovdje živimo prema načelu: bori se ako želiš preživjeti. Mi smo u manjini. Ovdje vlada pravo jačega. Slabiji mora ispaštati."

Ne postoje statistike o tomu koliko je Tadžikistanaca u Rusiji bilo žrtva mržnje prema strancima ili čak ubijeno. Često ne budu ni vraćeni u domovinu nego jednostavno pokopani na najbližem muslimanskom groblju. Prema navodima Karomata Šaripova samo njegova udruga svakodnevno otprema tri do četiri sunarodnjaka u domovinu kao takozvani "teret 200". To znači kao mrtvace u limenom sanduku. "Ukupno u Rusiji pogine svake godine oko 1.300 Tadžikistanaca", kaže Šaripov.

Sulaimon Saidov je preživio. S teškim ozljedama. Mrzi li zato Ruse, pitamo ga. "Ne. Jer, ne mislim da je taj čovjek imao nešto protiv mene. On je jednostavno mrzio one koji nisu Rusi."