Ropstvo još itekako postoji

Biram Dah Abeid je posvetio svoj život borbi protiv ropstva u svojoj domovini. Zato ima dobrih razloga: još je njegova baka bila ropkinja i tek je njezin sin, Abeidov otac, konačno postao slobodan čovjek. "U mojoj zemlji još čitave obitelji pripadaju svom gospodaru kojeg moraju služiti čitavog života", piše Abeid iz zatvora u pismu koje je objavila njegova organizacija IRA. Jer pitanje ropstva je u Mauretaniji još uvijek opasno pitanje pa je tako i Abeid završio u zatvoru.

Optužba je glasila da Abeid potiče na nasilje i "ometa javni red". Početkom ove godine je i osuđen zbog "širenja mržnje" i "sudjelovanje u nedozvoljenoj organizaciji" na dvije godine zatvora. Ta "nedozvoljena organizacija" je IRA, Initiative de Resurgence du Mouvement Abolitionniste en Mauretanie, koja je za svoju borbu protiv ropstva dobila i priznanje Ujedinjenih naroda, ali to tamošnju vladu ne zanima.

Jer teoretski je ropstvo ukinuto, ali praktički je ono svakodnevica u Mauretaniji. Na jugu zemlje mnogi robovi još nisu niti čuli da su slobodni, ali sloboda je i za mnoge bivše robove ostala tek puka želja. Jer kamo da odu? U predgrađima glavnog grada Mauretanije Nouakchottu postoje čitava naselja bivših robova koji žive u barakama izgrađenima od otpada i koji se svaki dan moraju zapitati što će toga dana jesti.

Brutalno protiv protivnika ropstva

U usporedbi s tom sudbinom, gospodar se "brine" za svog roba - to barem znači da ovaj neće umrijeti od gladi. Mnogi bivši robovi su tako možda postali slobodni, ali su i dalje ostali služiti svog bivšeg gospodara. Sve je to za Abeida i njegovu organizaciju neizdrživo: gotovo svakog tjedna održavaju prosvjede, sada ne samo za oslobođenje robova, nego i za puštanje Abeida iz zatvora. Ali i svakog tjedna slijedi isti, brutalni odgovor policije: policija i žandarmerija ih rastjeruju suzavcem i pendrecima, a određeni broj redovito privremeno trpaju u zatvor.

Problem ropstva u Mauretaniji nije jednostavan: on ne samo da je ukorijenjen u tradiciji, nego je problem i to što je Mauretanija islamska država koja na osobit način tumači pojam ropstva. Sve se zapravo svodi na "otkup", a za to gotovo nikad nema novca. Jer dok je otac Abeida, Dah, i bio slobodan čovjek, njegova majka je ostala ropkinja. Dah ju je više puta pokušao osloboditi, ali nije imao dovoljno novca. Tada je Mauretanija još bila francuska kolonija, ali se ni guverner nije htio miješati u stvari koje spadaju u zakone islama. Zato je i danas to pitanje izuzetno osjetljivo - a vlasti nervozne.

"Nadležne službe ne odobravaju naše mimohode. A spremni su i primijeniti nasilje", žali se Balla Toure iz organizacije IRA. "Sasvim rano ujutro, daleko prije nego što uopće krene naš prosvjed, ulice Nouakchotta su već prepune policajaca koji sve pomno promatraju i spremni su nasilno zaustaviti naš prosvjed", žali se Balla. Ali prosvjedi ne prestaju, redovito tristotinjak demonstranata prkosi nasilju policije i traži ispunjenje svojih zahtjeva.

"Borit ćemo se do kraja"

Štoviše, od uhićenja Abeida i njegovih najbližih suradnika, Brahima Bilala Ramdanea i Djibyja Sowa koncem prošle godine je broj prosvjednika čak i narastao. Među njima je sad i Hamza Camara. 26 mu je godina i uvjeren je da se mora i sam angažirati kako bi se uklonila ova ljaga na društvu Mauretanije: "Mislim da su ta uhićenja motivirala mnoge mlade ljude da se i sami angažiraju."

U svakom slučaju, zatvorska kazna Abeidu koju je ovog kolovoza čak i potvrdio prizivni sud je organizaciju IRA-u uvjerila da tek sad nastavi borbu protiv ropstva: "Čak i ako ga osude na tisuću godina, to neće spriječiti IRA-u da nastavi. Spremni smo se boriti sve do kraja", kaže Abdalla Matala Salek za Deutsche Welle.

No jedno ih brine: Abeidovo zdravlje. Već i prije uhićenja nije baš bio posve zdrav, a sad se žali na jake bolove, kaže njegov savjetnik Hamady Lehbouss. "Boli ga svaki put kad mora samo ustati, jedva se drži na nogama. A kad želi opet sjesti i to ga užasno boli."

Uvjeren je da su zato krivi uvjeti koji vladaju u zatvoru: "Biramu nedostaje sunca, svjetlosti dana i kretanja. Povrh toga je tu i stres." Zapravo ni on niti zatočenik ne znaju što nije u redu sa zdravljem. Pregledao ga je liječnik, ali ni nakon togane znaju više: "Liječnik je rekao da su potrebni dodatni pregledi, ali nadležne službe to odbijaju."

No to je postalo i međunarodno pitanje. Međunarodna liga za ljudska prava (FIDH) se već obratila Ujedinjenim narodima, Afričkoj uniji, medijima i diplomatskim predstavnicima, kaže nam Florent Geel koji je u FIDH zadužen za Afriku. "Želimo se pobrinuti da slučaj Biram Dah Abeid ne padne u zaborav. Tako možemo skrenuti pozornost i na ljude koji u Mauretaniji još uvijek žive u ropstvu i na one koji se zalažu za njihova i za ljudska prava uopće u Mauretaniji. Jer svi oni trebaju zaštitu", kaže Geel.