Razgovor s čovjekom koji čuje - boje | Panorama | DW | 28.05.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Panorama

Razgovor s čovjekom koji čuje - boje

Neil Harbisson je prvi kiborg na svijetu – ima antenu ugrađenu u glavu. Tijekom vikenda je bio gost jedne konferencije u Crnoj Gori i dao intervju za DW. „Nisam manje ili više čovjek zbog toga što imam umjetno osjetilo.“

Neil Harbisson je rođen kao daltonist. Iako ne može svojim očima razlikovati boje, on ne živi u crno-bijelom svijetu. Zahvaljujući anteni koju je ugradio u lubanju on – čuje boje. Avangardni umjetnik iz Engleske stigao je u Budvu. Dok na plaži traži inspiraciju za govor na hitech marketinškoj konferenciji spark.me, uperio je antenu prema moru. Svidjela mu se melodija koju proizvodi jadransko plavetnilo.

Na ovaj način Neil Harbisson doživljava svijet već 14 godina. Postao je kiborg (kibernetički organizam) zahvaljujući jednom umjetničkom projektu. Profesori su ga kao studenta umjetnosti ohrabrivali da u stvaranju koristi tehnologiju, a on je odlučio otići korak dalje – i postati dio tehnologije.

„Htio sam proširiti svoju percepciju realnosti. Antena mi omogućuje da doživim boje koje ja sam ne mogu, jer sam daltonist. Identificiram se kao kiborg, jer se više ne osjećam odvojenim od tehnologije. Ona je dio mene", objašnjava Neil u razgovoru za DW.

Prvi kiborg

Naglašava da on nije robot, niti pola čovjek, a pola stroj. „Nisam manje ili više čovjek zbog toga što imam umjetno osjetilo. Svi mi smo transvrsta jer se tisućama godina razvijamo iz jednog oblika u drugi. Nekada smo bili bakterija, danas smo homosapiensi, a ja sam postao kiborg", navodi Neil, dok mu se antena na glavi blago pomiče.

Neil Harbisson na konferenciji u Podgorici

Neil Harbisson na konferenciji u Podgorici

Neil je prvi službeno priznati kiborg na svijetu. Antena je postala sastavni dio njegovog tijela, zbog čega je inzistirao i uspio da engleska Vlada prizna njegov novi identitet i proglasi ga kiborgom. Prema definiciji, kiborg je kibernetički organizam, koji se sastoji od umjetnih i prirodnih dijelova.

„Živimo u vremenu u kojem možemo prestati mijenjati planet i početi dizajnirati sebe onakvim kakvi želimo biti. Što više mijenjamo sebe, to manje moramo mijenjati planet", objašnjava Neil razloge koji stoje iza njegove odluke da postane kiborg, navodeći praktičan primjer: „Kada bismo imali mogućnost da vidimo u mraku, onda ne bismo morali koristiti svjetlo što bi bilo dobro za prirodu. Što više čula imamo, manje moramo utjecati i mijenjati prirodu", zaključuje naš sugovornik.

Neil je ugradio antenu na kojoj se nalazi elektronsko oko, direktno povezano s čipom ugrađenim u njegov mozak. Vizualni stimulansi se pretvaraju u elektronske signale, koji se šalju u uređaj u njegovoj lubanji, a zatim ih program pretvara u zvukove. On je svoj nedostatak pretvorio u prednost, pa sada može razlikovati više boja nego ljudsko oko – od infracrvene do ultraljubičaste.

„Moja omiljena boja je infracrvena, koja je nevidljiva ljudskom oku, ali mnoge životinje je mogu osjetiti. To je boja koja me čini bližim nekim drugim vrstama i zato je volim", kaže Neil.

Priznaje da je bio zbunjen kada je prvi put čuo boje. Trebalo mu je nekoliko mjeseci da se navikne. „Zvukove čujem konstantno, ali sam navikao, postali su sastavni dio mene i to mi ne smeta. Mogu savršeno mirno spavati, iako u glavi stalno čujem melodije. Ne mogu se isključiti, nemam dugme za to, ali mogu prekriti antenu ako želim i onda ne prima stimulanse."

Slikari postaju kompozitori

Zahvaljujući novom osjetilu, Neil može doživjeti umjetnost na sasvim drugačiji način. Pretvaranjem boje u zvuk, slikari postaju kompozitori, pa ovaj avangardni umjetnik može slušati Picassoa ili recimo Salvadora Dalija. Kaže da posebno uživa u melodijama koje proizvode djela Andyja Warhola.

Igra lova na Pokemona

Neki su lovili Neila Harbissna kao Pokemona

U melodijama uživa svakodnevno, na različitim mjestima. „Za mene je odlazak u supermarket kao odlazak u noćni klub – zbog raznovrsnih boja proizvoda na policama", Neil govori u šali i dodaje: „Antenu koristim i kada biram odjeću. Sada se oblačim tako da zvučim dobro. Nosim muziku."

Zanimljivo je da može očitati i melodije s lica ljudi. Posebno ističe zaključak da antena ne prepoznaje rase. Bez obzira na to da li „čita" lice crnca ili bjelca, uvijek se emitiraju tonovi narančaste boje. „Ne postoje crnci i bjelci. Samo narančasti ljudi", uz osmijeh govori naš neobični sugovornik.

„Mislili su da sam Pokemon"

Pitali smo Neila što je njegov najveći izazov u svakodnevnom životu. Bez razmišljanja, jasno je odgovorio da su to reakcije ljudi. „Ljudi različito reagiraju. Neki su vrlo tolerantni, neki nisu. Kada im kažem da sam proširio osjetila, neki ljudi kažu da to nije etički. Smatram upravo suprotno – etički je mijenjati sebe, jer je ultimativni cilj da prestanemo mijenjati planet."

„Jedno vrijeme su mislili da sam Pokemon. Čak su pokušavali i da me uhvate", prisjeća se Neil.

Neil nije usamljen u kiborg-svijetu. Njegova najbolja prijateljica Moon Ribas ugradila je čip uz pomoć kojeg ima seizmičko osjetilo – u nogama osjeća sve potrese na svijetu. Jačina senzacije u njezinom tijelu ovisi o jačini potresa. Dok je zajedno s Neilom držala prezentaciju na spark.me, osjetila je više manjih potresa širom svijeta.

„Osjećam kao da imam otkucaje dva srca – moga vlastitog i srca planeta Zemlje. Seizmičko osjetilo je umjetničko djelo koje živi u meni kao umjetniku", objasnila je Moon.

Moon Ribas na konferenciji spark.me u Podgorici

Moon Ribas na konferenciji spark.me u Podgorici

Neil i Moon su nedavno pokrenuli zakladu kako bi promovirali kiborg aktivizam. „Pripremili smo pet zakona koji bi trebali definirati ovu oblast. Još ništa nije postalo službeno, sve je u progresu. Takođe, javlja nam se mnogo ljudi koji žele postati kiborzi, ali neki imaju različite motive za to u odnosu na nas", objašnjava Moon.

Najbolji prijatelji nastavit će unapređivati svoja osjetila. Neil se priprema ugraditi uređaj koji će mu pomoći osjećati vrijeme. Vjeruje da će na taj način imati mogućnost utjecati na percepciju trajanja vremena. „Svojim mislima ću moći kontrolirati osjećaj protoka vremena. Kada mi bude lijepo, ja ću utjecati da taj osjećaj traje duže nego što zapravo jest. Kada se uređaj bude unaprijedio, netko tko bude imao 70 godina, moći će osjećati da je živio 200 godina."

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.