Rastava Talijana od Berlusconija

Do ovog ponedjeljka u 15 sati je trajalo izjašnjavanje građana Italije koje se pretvorilo u narodni pokret: pizzerije su dijelile pizze onima koji su glasovali na referendumu, na izjašnjavanje su pozivali i svećenici, od župnika seoskih crkava pa do opreznih riječi Pape. Uoči referenduma, dok su Berlusconijevi mediji podsjećali na prednosti atomske energije i nužnosti privatizacije vodoopskrbe, u mnogim talijanskim gradovima održavane su manifestacije na kojima su poznati pjevači, glumci i umjetnici pozivali građane da izađu na referendum - i kažu "ne" Berlusconiju.

Obzirom na strogi talijanski propis po kojem je potrebno da na referendum izađe najmanje 50% građana kako bi on doista vrijedio, taj poticaj građanima se isplatio: glasovalo je 57% građana s pravom glasa, a odgovor je bio više nego jasan. Njemački mediji su najviše pažnje posvetili činjenici da je oko 95% Talijana bilo protiv gradnje novih atomskih elektrana, tako da je Italija, nakon Njemačke i Švicarske, već treća zemlja koja se nakon katastrofe u Fukušimi odrekla tog izvora energije. Štoviše, manji koalicijski partner poljskog premijera Tuska se također zalaže za referendum u Poljskoj, tako da bi popis mogao biti još duži.

Istini za volju, Berlusconijeva koalicija je odobrila planove za četiri nove atomske elektrane daleko prije Fukušime, još 2005. godine, ali su Talijani već nakon Černobila 1987. održali referendum na kojem su se odrekli takvog izvora energije. Godinu dana kasnije je obustavljen rad i posljednjih od ukupno četiri atomske elektrane u toj zemlji. Talijanski premijer je još dok je referendum trajao, ovog ponedjeljka shvatio kako će građani gotovo sigurno odbiti povratak u atomsko doba pa je tako već najavio kako se "Italija sada mora okrenuti alternativnim izvorima energije."

Ali možda još važniji dio novog talijanskog referenduma je bio o privatizaciji vodoopskrbe, čemu su bila posvećena dva od ukupno četiri pitanja građanima. Berlusconijeva vlada je plašila birače kako je u sljedećih 30 godina potrebno uložiti oko 64 milijarde eura kako bi se i dalje osigurala opskrba vodom, ali niti oporbeni političari - a niti građani očito nisu povjerovali tim prijetnjama. Zapravo je ovo pitanje bila posljednja slamka spasa talijanskoj vladi - i politički i gospodarski.

Privatizacija vodoopskrbe je za talijanskog ministra financija Giulia Tremontija bila prilika da barem donekle popuni državnu blagajnu čiji su dugovi već dostigli 120% BND-a - a da ne povisuje poreze i reže izdatke. Takve odluke ne samo da bi rastjerale preostale građane koji još vjeruju Berlusconiju u doba dok se približavaju izbori 2013. godine, nego bi značio i otvoreni sukob sa koalicijskim partnerom Lega Nord. Jer, njihov šef Umberto Bossi u medijima propovijeda - sniženje poreza.

Konačno, praktično nije zabilježen niti jedan slučaj privatizacije vodoopskrbe u svijetu koji je urodio boljom opskrbom - i nižom cijenom vode, nego je tek jedan (državni) monopol zamijenjen drugim - neke tvrtke u privatnom vlasništvu.

Jer i na posljednje pitanje na referendumu su Talijani jasno rekli, koliko imaju povjerenja u svog premijera: odbijen je njegov plan zakona po kojem bi određenim državnim dužnosnicima bio zajamčen imunitet od kaznenog progona dok obnašaju svoje dužnosti. Protiv Berlusconija se zapravo vodi čitav niz postupaka - od utaje poreza pa do podmićivanja, ali to znači da i građani Italije žele nastavak najnovijeg procesa koji se vodi protiv Berlusconija u Milanu zbog spolnog odnosa s maloljetnicom "Ruby" i navodnih seksualnih orgija u njegovoj vili.

Nakon nedavnog neuspjeha na komunalnim izborima, ovo je već drugi poraz Berlusconijeve stranke tako da je sve više onih koji sumnjaju kako će ova koalicija uopće potrajati do redovitih izbora 2013. godine. Među onima koji ne vjeruju u sposobnosti talijanskog premijera, multimilijardera i medijskog mogula, posve sigurno ne spada i sam - Silvio Berlusconi. Još nedavno je uveseljavao talijansku javnost izjavama kako on, među svojim stranačkim kolegama, stoji "na vrhuncu cijenjenosti" i kako ga državnici iz cijelog svijeta smatraju "vrhunskim stručnjakom". Kada je riječ o Talijanima, Berlusconi je uvjeren kako bi mu "podigli spomenik" - samo kad bi bolje razumjeli, što on doista čini.

Ipak, ponekad se i Berlusconiju omaknu mračnije misli o svojoj budućnosti. Tako je izjavio i kako ne želi i neće "završiti kao Craxi". Ovaj bivši premijer i vođa talijanskih socijalista iz osamdesetih se smatra Berlusconijevim političkim zaštitnikom, dok nije doživio duboki pad: Craxi je pobjegao u Tunis u egzil dok su ga talijanski sudovi osudili na 28 godina zatvora zbog korupcije i zlouporabu položaja. U egzilu je i preminuo od dijabetesa a da nije bio u zatvoru ni jedan jedini dan, a njegovo ime je postalo u Italiji pojam kako je korupcija već mogla dostići i najviše krugove vlasti.

Autor: A. Šubić (agencije)

Odg. urednik: Anto Janković