1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

«Radio između obveze i komercijale»

Vid Mesarić28. ožujka 2007

Od europskih se medija prije svega očekuje da budu izvor informacija odgovornim građanima u demokraciji i obavljaju nadzor nad državnim moćnicima. Kako ispuniti tu zadaću, a istodobno ne podleći diktatu tržišne utakmice?

https://p.dw.com/p/AA15
Christian Gramsch, direktor programa radija Deutsche WelleFoto: DW/F.Liesegang

U sklopu ciklusa tribina pod nazivom «Forma slijedi funkciju?» u Goetheovom institutu u Zagrebu je prošlog tjedna pod medijskim pokroviteljstvom radiotelevizije Deutsche Welle održan treći okrugli stol. Na njemu se raspravljalo o europskim medijima. O iskustvima hrvatskog privatnog sektora govorio je osnivač Obiteljskog i Narodnog radija te agencije Media servis Juraj Hrvačić. Usporedbe s njemačkom situacijom ponudio je glasnogovornik Pokrajinskog ureda za medije u Sjevernome Porajnju i Vestfaliji Peter Widlok, a raspravu je vodio direktor programa radija Deutsche Welle Christian Gramsch.

«Od europskih se medija prije svega očekuje da budu izvor informacija odgovornim građanima u demokraciji i da obavljaju nadzor nad državnim moćnicima» – opće je prihvaćena teza, što su je organizatori skupa iskoristili kao svojevrsno ishodište zanimljive rasprave o društvenoj odgovornosti privatnih medija koji danas sve češće moraju pronalaziti kompromis između spomenute uloge i diktata tržišne utakmice.

Suptilne manipulacije

Iako medijsko zakonodavstvo i u Njemačkoj i u Hrvatskoj, a i u većini drugih europskih zemalja, vrlo jasno definira standarde novinarskog izvještavanja i pozicioniranje marketinških poruka u programu, bez obzira odnose li se reklame na proizvode i usluge velikih korporacija, političkih stranaka ili interesnih skupina, svi sudionici okruglog stola složili su se da je zbog inteligentnih i suptilnih manipulacija sve teže sankcionirati vrlo raširenu pojavu infiltriranja marketinga u novinarske radove. To primjećuje i Peter Widlok iz njemačkog Pokrajinskog ureda za medije.

«U Njemačkoj posljednjih nekoliko godina vidimo da ta stroga odvojenost sve više slabi. Vidimo da se oglašivačka industrija infiltrira u novinarski dio programa što je vrlo opasan trend, jer publika više ne zna što pokazuje nečiji komercijalni interes, a što je vijest od šireg društvenog značaja. Agencijama za nadzor programa vrlo je teško sankcionirati takve pojave, jer su napravljene doista suptilno i nemoguće ih je dokazati», kaže on.

Odgovornost na novinarima i vlasnicima medija

Tako da odgovornost da izdrže pritiske politike ili oglašivačke industrije ostaje na samim novinarima ili – u slučajevima privatnih radio-stanica – na vlasnicima medija. Privatne postaje, ističe medijski poduzetnik Juraj Hrvačić, mogu se oduprijeti samo ako im financijska situacija dopušta da odbijaju prve udarce, a nakon što se otrpe inicijalni naleti, kasnije se lakše podnose takva iskušenja.

«I doći ćete do pitanja u kojoj mjeri vlasnik stoji iza svojih principa, iza načela profesionalnosti, u kojoj se mjeri može oduprijeti pritiscima, te – kada pogleda poslovnu bilancu – odlučiti koju će vijest pustiti, a koju neće. Mi, odnosno Obiteljski radio stoji kod toga da i u vijestima i drugim dijelovima programa njegujemo profesionalan, izbalansiran pristup, koja donosi i jednu i drugu stranu – i u političkim i u ekološkim pričama poput ove aktualne o Karlovačkoj pivovari», kazao je Hrvačić.

Jasni novinarski standardi

Općenito prihvaćeni novinarski standardi odavno su vrlo jasno postavljeni, napominje Widlok: «Nije vam dozvoljeno slabiti tu granicu između oglašavanja i informiranja, pa je stoga odgovornost novinara postupati prema zakonu. Naravno, privatni mediji u Njemačkoj imaju drugačiji imidž od javnih. Mnogi opravdano smatraju da sadržaj koji emitiraju komercijalne stanice nema snagu i težinu kao materijali koje objavljuju javni mediji. Kao i u Hrvatskoj, privatnici moraju preživljavati na tržištu, financiraju se od prodaje oglasnog prostora i to je rupa kroz koju raznorazni interesi uspijevaju utjecati na urednike i novinare.»

Widlok dodaje da od početka treba provoditi etičku edukaciju novinara, no kada oni stignu na tržište, u stvarni život, onda odluke ovise o svakome osobno, pa ukoliko netko nije dovoljno jak, slomit će se pod pritiscima, kojih – slažu se svi – ima sve više.

Uravnotežen odnos privatnih i javnih postaja

Tribina o privatnim medijima bila je i dobra prilika da se čuje ocjena hrvatske situacije od strane stručnjaka koji nisu povezani s lokalnim medijskim tržištem. Direktor programa radija Deutsche Welle Christian Gramsch: «O hrvatskoj situaciji ne bih se usudio govoriti detaljno, jer ju ne poznajem dovoljno dobro, no čini mi se da postoji određena opasnost za novinarsku neovisnost. Hrvatska je mala zemlja s tek nešto više od 150 privatnih radijskih stanica, no dugoročno se neće moći financirati novinarski standard i etički pristup novinara niti za postojeću količinu medija, što može dovesti do spuštanja razine kvalitete, a to bi za društvo bilo jako loše.»

Gramsch kaže da ga ne iznenađuje što osjetni primat na hrvatskom tržištu imaju privatne radio-postaje, no lokalnoj sceni nudi savjet odmjeren prema njemačkim iskustvima: «U Njemačkoj je odnos privatnih i javnih stanica otprilike pola-pola, s time da malu prednost imaju javne postaje. Međutim, odnos koji je prisutan u Hrvatskoj me ne čudi zato što mislim da se radio kao javni odnosno – kako ga još uvijek zovu – državni medij smatra nečim što pripada prošlosti. To asocira na državni radio iz ranijih vremena, iz doba komunizma. I takva javna postaja teže postaje popularna i dobro prihvaćena.»

Treba promijeniti očekivanja publike

«Ne želim da ovo shvatite kao poduku, ali njemačka iskustva pokazuju da je vrlo dobro ako se uspije održati dobar omjer između državnih, odnosno javnih i privatnih medija. Oni se onda mogu i međusobno kontrolirati, a to doprinosi i konkurentnosti», zaključio je Gramsch.

Hrvatski trend ipak ukazuje da je i dalje prisutno jačanje privatnog sektora na radijskom tržištu: Većinu slušatelja i oglašivača privlače privatne, komercijalne stanice, mediji u čijem vlasništvu participira lokalna uprava polako prelaze u ruke privatnih poduzetnika ili samih djelatnika, a dok se očekivanja većeg dijela publike, koja radio-stanice najčešće doživljava kao jukebox mašine, ne promjene, ne treba očekivati ni mijene u korist javnog, a ne komercijalnog karaktera medija.